DEPRESIJA (od lat. deprimere »potisnuti«) u psihologiji i psihopatologiji znači kvantitativno sniženje općeg čuvstvenog stanja, a s time u vezi i sniženje sveukupnih duševnih očitovanja. Kod svakog pojedinca postoji neka prosječna čuvstvena položina, raspoloženje, ćud kao izraz svih aktualnih čuvstava. Kod prosječno zdravog, aktivnog i duševno smirenog čovjeka to je stanje lakog zadovoljstva. Ali i u svagdanjim, običnim, redovitim prilikama ta srednja čuvstvena položina koleba i prema dolje i prema gore. A i posve zdravi ljudi razlikuju se međusobno po visini i dubini svojeg raspoloženja. Znatnije i duže spuštanje te čuvstvene položine prema negativnoj strani, značajno je za d-u. Tada kao niža, tjelesna, vitalna čuvstva, koja najviše odlučuju kod stvaranja osnovnog raspoloženja, dolaze: općenita neugoda, tromost, osjećaj težine, a kao viša: žalost, strah, nezadovoljstvo, beznadnost, briga, očajanje, jed; gubitak samosvijesti; kajanje, preponiznost, osjećaj krivnje; gubitak simpatije, povjerenja, zanimanja; osjećaj neprijateljstva, razočaranja, bešćutnosti i osiromašenja. Takva čuvstvena d. odrazuje se, iradiira na misaono i na voljno područje duševnoga života. Ovdje nalazimo kočenje, usporeni tok voljnih doživljaja i izražaja: turoban, potišten izgled i držanje, siromaštvo kretnja, oskudicu voljnih pobuda i čina; kočenje toka i suženje sadržaja misli. Mišljenje je usporeno, siromašno; misli su sužene oko nekoliko turobnih sadržaja, od kojih je najčešći besmislenost života, napose vlastitoga. D. može imati različne stupnjeve intenziteta i različno trajanje. Kao umjerena i kratkotrajna reakcija na neki neugodni doživljaj, koji možemo normalno psihološki shvatiti, ne spada u područje psihopatologije. Ovamo dolazi, kad su joj intenzitet ili trajanje neobični, a napose, kad ne nastaje kao reakcija na vanjski uvjetovani doživljaj, već kao izraz bolesne konstitucije ili duševne bolesti. Ima ljudi — depresivni psihopati, depresivni tipovi, depresivne psihične konstitucije, — kojima je prosječna čuvstvena položina trajno niska.

U psihijatriji označujemo pod d. u užem smislu sindrom, skup bolesnih psihičkih simptoma. Glavni je znak tuga, žalost, često s notom straha i kočenjem u mišljenju i djelovanju: oslabljena je pobuda i sposobnost odluke, mišljenje je turobnog sadržaja, mučno, često blijedo i bezbojno; postoji oteščano prisjećanje. Žalosno raspoloženje bojadiše tmurno sva životna iskustva, prošlost i budućnost. U teškim d. nalazimo beznadnost, grižnju savjesti, pa i lude misli zgriješenja, osiromašenja, krivnje i bezvrijednosti, i odatle volju za samoubojstvom, te hipohondrijskog karaktera sve do grotesknosti.

Kod napose predisponiranih osoba, a kao izraz reakcije na neugodne duševne doživljaje, nalazimo d-u kao t. zv. psihogenu reakciju, koja po svojem intenzitetu i trajanju ima značajke prave psihoze, duševne bolesti. U lakšim oblicima očituje se takva reakcija kao različna neurotska stanja.

D. je najčešće izraz posebne duševne bolesti: manično-depresivnog ludila. Ova se javlja na mahove, u fazama jednom kao manija, a drugi put kao d. Ova je često vrlo duboka, traje po nekoliko mjeseci, a kao i druge faze te bolesti ponavlja se tokom daljeg života. Sama bolest nastaje na osnovu unutarnjih uvjeta, ide u grupu funkcionalnih psihoza, gdje ne nalazimo grubih anatomskih podloga bolesti. Misli se, da je izraz posebne nasljedne bolesne konstitucije, gdje se onda javljaju smetnje u žlijezdama s unutarnjom sekrecijom i u izmjeni tvari. (Takva jedna duboka depresivna faza naziva se i melankolijom.) D. dolazi i kod organskih oboljenja mozga, kod paralize, epilepsije, staračkih psihoza, pa i kod shizofrenije, osobito u početku.

Liječenje spada stručnjaku, a zbog pogibli samoubojstva često treba bolesnike smjestiti u zatvoreni zavod.Z. S.

2. D. probave nastupa, kad se domaće životinje hrane hranom, u kojoj ima nerazmjerno više ugljičnih hidrata nego probavljive bjelančevine. Pogotovo će doći do d. p., ako se radi samo o onim ugljičnim hidratima, koji su većim dijelom neprobavljivi. Kod preživača nastupa d. p. već kod odnosa: bjelančevine : ugljikohidrati 1 : 10—12, dok na pr. kod svinja i uz daleko širi hranidbeni omjer nije bilo moguće zapaziti znakove d. p. Depresiju probave može izazvati i pretjerana količina masti u krmi (iznad 100 gr. na svakih 100 kg. žive vage kod svinja). Depresija probave nastupa naročito upadno, kad domaće životinje hranimo krmom koja obiluje celulozom, kao piljevina, četina i t. d.I. Š.

3. D. u plovidbi ili dubina horizonta, u pomorstvu je kut između tangente, povučene iz oka promatrača na crtu prividnog horizonta i horizontalne ravnine, koja prolazi okom promatrača. D. je posljedica okruglosti zemlje i raste s visinom stajališta. Ona dolazi u obzir kod mjerenja visine sunca ili zvijezda nad horizontom, kako bi se mogao ustanoviti položaj broda astronomskim računom. Od izmjerene visine mora se odbiti iznos depresije, da se dobije prava visina.F. S-ć.

4. D. u meteorologiji u širem smislu riječi svako područje relativno niskog barometrijskog tlaka. Depresije mogu na Zemlji zapremati vrlo velika područja, a promjenljiva su oblika i veličine. Pretežno uzevši prekrivaju one skoro stalno ekvatorijalni pojas, velike dijelove umjerenih pojasa i polarnih područja. Izrazite depresije leže u zimi kao t. zv. »akcioni centri« u umjerenom pojasu nad nekim dijelovima velikih oceana (Island, Aleutsko otočje, Indijski arhipelag), dok one ljeti prekrivaju većinom centralne dijelove velikih kontinenata.M. Ko.

5. D. u geografiji, zove se nisko područje zemljine površine, koje je ispod razine mora, a u širem smislu svaka udubina uopće (na pr. u gorovitim zemljama). D. može biti posljedica tektonskih gibanja rasjednih lomova epirogenetskih spuštanja i nabiranja. Imade obalnih i sredozemnih d. Najčešće su u suhim krajevima Zemlje. Najveće su d-e Kaspijsko jezero, veliko kao Skandinavija (razina mu je 26 m ispod razine Crnog mora, a najveća dubina 1124 m) i Mrtvo more s udubinom duž rijeke Jordana (Ghor); razina Mrtvog mora je 394 m, najveća dubina 793 m pod razinom Sredozemnog mora. U vlažnim krajevima Zemlje d-e su ponajviše pokrite vodom i pretvorene u jezera kojima je razina iznad morske, pa se zovu kriptodepresije (na pr. neka jezera uzduž istočnih obala Jadrana, u južnim Alpama, Ladoga u Kareliji). U primorskim pokrajinama Nizozemske i susjednih zemalja ima d. koje su ljudi nasipima odijelili od mora i tako ih čuvaju od valova i plime.N. Ž.

6. Depresija u fizici → Kapilarnost.

7. D. horizonta → Horizont.

8. D. u gospodarstvu → Konjunktura, krize.