DEPOZITNE BANKE nazivaju se veliki novčani zavodi kojima je glavni posao, da prikupljaju časovito nezaposlene obrtne glavnice i štedne uloge, te ih koristonosno plasiraju u privredi putem kratkoročnih, većinom eskomptnih kredita. Osim toga te banke vrše značajnu ulogu kao posrednici u plaćevnom prometu.
Postanak većine evropskih, a naročito zapadno-evropskih d-ih b-a, pada na početak druge polovice 19. st. U to vrijeme pada i nagli razvoj industrije, prometa i trgovine, pa je to značajna prekretnica u gospodarskom životu Evrope. Osnutak mnogobrojnih industrijskih poduzeća i trgovačkih društava kao i pojačanje prometa ljudi i robe izazvalo je potrebu, da se osnivaju novčani zavodi, koji će povoljnim zajmovima potpomoći zamah privatne pobude, a u isto vrijeme poslužiti kao posrednici u plaćevnom prometu. Gotovih kapitala za te poslove nije bilo. Trebalo je dakle iz mnoštva sitnih glavnica pojedinaca, koje su nekorisno ležale raštrkane bilo po blagajnama industrijalaca, trgovaca i obrtnika, bilo po ormarima, slamnjačima i čarapama štediša (u Francuskoj čuveni »bas de laine«), stvoriti zamašne kapitale i staviti ih na raspolaganje poduzetnicima, kojima je potreban novac. Da se to uzmogne provesti, trebalo je najprije steći povjerenje poslovnoga svijeta i štedišâ i pružiti im najveću sigurnost za njihove uloške. To su izvršile velike d. b. tim, što su isključile iz svoga djelokruga sve poslove, koji nose spekulativan karakter ili su dugoročne naravi, a posvetile su se isključivo sigurnim kratkoročnim bankarskim poslovima, u koje ulaze: eskompt poslovnih mjenica, zajmovi na naloge (lombard), krediti na tekući račun i reportai krediti. Osim tih aktivnih bankarskih poslova vrše d. b. za svoju mnogobrojnu klijentelu čitav niz drugih usluga, koje sačinjavaju t. zv. neutralne bankarske poslove, kao što su: inkaso-poslovi (naplata mjenica, čekova i kupona), primanje vrijednosnih papira za čuvanje i upravu, vršenje burzovnih naloga, iznajmljivanje sigurnosnih pretinaca (safe dépôts) i sl.
Kako većina uložaka kod d-ih b-a nije vezana za kakav otkazni rok, jer ih ulagači mogu u svakom času povući, d. b. moraju posvetiti osobitu brigu, da održe potpuni likviditet svoje aktive. U tu svrhu d. b. drže znatne gotovine ili u vlastitim blagajnama, ili na računu kod novčane (emisione) banke i drugih zavoda. Ostali dio aktive mora biti takav, da se po potrebi može također brzo realizirati putem reeskompta, odnosno otkazom kredita.
Da što uspješnije izvrši te zadatke, mora d. b. postaviti svoje poslovanje prostorno na što širu osnovu. Odatle tendencija, da se poveća mreža podružnica i agencija, koje prikupljaju glavnice iz cijele zemlje, da ih onda središnjica uputi na mjesta, gdje se mogu upotrijebiti najpovoljnije.
Najčistiji oblik imaju engleske d. b., u znatnoj mjeri francuske b., dok u Njemačkoj prevladava oblik mješovite banke (isp. HE II. str. 92.—195.).
Struktura d. b. najbolje se vidi iz bilance jednog od velikih depozitnih zavoda:
Opseg poslovanja najvećih engleskih, njemačkih i francuskih banaka pokazuje ova skrižaljka (prema stanju od 31. XII. 1936):
Banka |
Broj podružnica |
Glavnica |
Pričuve |
Zbir bilance |
(u mili |
junima engl. |
funti) |
Midland Bank |
2092 |
14,2 |
11,5 |
532,7 |
Lloyds Bank |
1900 |
15,8 |
9,0 |
465,1 |
Barclays Bank |
2100 |
15,9 |
10,3 |
464,9 |
Westminster Bank |
1055 |
9,3 |
9,3 |
408,2 |
National & Provi- |
|
|
|
|
oential Bank |
1350 |
9,5 |
8,0 |
348,0 |
|
|
(u milijunima RM) |
|
Deutsche Bank und |
|
|
|
|
Diskonto-Gesellschaft |
446 |
130,0 |
28,0 |
3064,8 |
Dresdner Bank |
327 |
150,0 |
19,5 |
2431,6 |
Commerz- und |
|
|
|
|
Privat-Bank |
356 |
80,0 |
10,0 |
1378,3 |
Reichs-Kredit- |
|
|
|
|
Gessellschaft |
— |
40,0 |
20,0 |
501,2 |
Berliner-Handels- |
|
|
|
|
Gesellschaft |
— |
28,0 |
10,0 |
276,6 |
|
|
(u milijunima franc. |
iranaka) |
Crédit Lyonnais |
1372 |
400,0 |
800,0 |
11971 |
Société Générale |
1450 |
322,0 |
390,0 |
10383 |
Comptoir National |
|
|
|
|
d’Escompte |
530 |
400,0 |
443,0 |
8522 |
Uloga je d-ih b-a u gospodarstvu svake zemlje vrlo značajna. Svojom organizacijom, uređajem poslovnica, mnoštvom podružnica i poslovnih veza, susretljivošću prema ulagačima i razmjernom jeftinoćom svojih usluga one su uspjele prikupiti goleme glavnice. Banke te kapitale, s jedne strane, oplođuju plaćajući na njih kamate, a s druge strane vraćaju ih dobrim dijelom poslovnom svijetu, koji treba te glavnice za nesmetan rad, razvoj i napredak.
LIT.: A. Weber, Depositenbanken und Spekulationsbanken, München i Leipzig 1938; F. Marsal, Encyclopédie de Banque et de Bourse, Pariz 1928; Hoffmann, Handbuch des gesamten Kreditwesens, Berlin 1937; Société des Nations, Les banques commerciales et centrales 1937/38, Ženeva 1938; F. Weil, Europäische Banken, Prag 1938.M. Š-ć.