DEONTOLOŠKI (τὸ δέον dužnost) dokaz za Božju eksistenciju osniva se na činjenici apsolutne (kategoričke, bezuvjetne) dužnosti ili obveze (obligacije).

Neki (Billot, Franzelin) misle, da je svijest apsolutne moralne dužnosti posljedica spoznaje Boga, a ne obratno i stoga ne priznaju, da bismo na osnovu dužnosti mogli logički izvesti (dokazati) božju eksistenciju. Mercier tvrdi, da je moralni zakon od spoznaje Boga tako nezavisan, da iz njega uopće nije moguće zaključivati na Boga. Mnogi raspravljaju o deotološkom dokazu u vezi s kojim drugim dokazom (Donat, Boyer, Maquart).

LIT.: S. Bakšić, Vrijednost deontološkog dokaza za egzistenciju Božju, Bog. smotra br. 4, Zagreb 1923; S. Zimmermann, Vrijednost deontološkog dokaza za egzistenciju Božju, Bog. smotra br. 3., Zagreb 1924; P. Descoqs, S. J., Praelectiones theologiae naturalis, I. sv., Pariz 1932; S. Zimmermann, Filozofija i religija, Zagreb 1936; Isti, Religija i život, Zagreb 1938; Isti, Filozofija života. Zagreb 1941.J. J-ć.