DENUDACIJA (lat. denudare »otkriti, ogoliti«). Sve kamenje na površini zemaljske kore izloženo je radu atmosferilija (kiša, snijeg, led, smrzavica, insolacija), koji se očituje u raspadanju kamenja. Različna otpornost kamenja protiv toga rada razlogom je, da raspadanje napreduje negdje laganije, negdje brže u dubinu; površina kamenja postaje dakle sve neravnija. Raspadanjem dolaze uvijek nove česti kamenja pod utjecaj atmosferilija, a raspadnuti materijal sabire se na podnožju, pa ga vjetar i tekuće vode odnose. Udruženi rad vjetra i tekuće vode (erozija) kod raspadanja zovemo denudacijom.

U toku velikih geoloških razdoblja proizvela je d. izvanredno velike promjene na površini naše Zemlje. Cijeli slojni kompleksi od tisuću i više metara debljine uništeni su d-om tako, da su od njih preostali tek maleni ostatci. Visoka gorja razorena su d-om i pretvorena u lagano valovite visoravni i niske brežuljke, tako na pr. rajnsko škriljavo gorje, Plateau central u Francuskoj, a Moslavačka gora kod nas. D. radi u svim klimskim područjima i zonama, a njena jakost raste s apsolutnom visinom, jer s visinom raste količina i razorna snaga atmosferilija, odnosno denudacije. Što su gore bile kroz dulje geologijske dobe izvržene d-i, to su niže i obratno, pa možemo reći, da su visoke gore geološki mlade, a niske da su geol. stare pojave. Konačna posljedica d-e je prema tome pretvaranje gora u ravnjake i peneplaine.J. P-k.