DENNIS, 1. George, * 1814, † London 15. XI. 1898, arheolog. Prva svoja djela izdao je o Španjolskoj (A Sommer in Andalucía 1839, The Cid 1845). Između 1842 i 1847 proučavao je u Italiji kulturu starih Etruščana i rezultate objelodanio u svom glavnom djelu The cities and cemeteries of Etruria (1848, 4. izd. 1907). Poslije toga bio je konzul na Kreti, na Siciliji i u Smirni. G. 1865—66 vršio je iskapanja u Cirenaici, a 1882 na mjestu staroga Sarda.U.

2. John, * London 1657, † London 1734, engleski kritičar i dramatičar. Putovao je po Francuskoj i Italiji, a kad se vratio, živio je u Londonu od rente i pisao za kazalište. Prva mu je drama A Plot and No Plot (1697), u kojoj napada Jakobite, pristaše pretedenta Jakova Stuarta. G. 1699 napisao je tragediju Rinaldo and Armida, a 1704 Liberty Asserted. Od g. 1700 bio je profesionalni kritičar, te je došao u sukob s mnogim poznatim književnicima: s Popeom, koji je napao D-ovu tragediju Appius and Virginius (napisana 1705, igrana 1709) zbog bombastičnosti, na što mu je D. odgovorio g. 1712 djelom Reflections, Critical and Satirical, i s Addisonom iznijevši svoje primjedbe o Addisonovoj tragediji »Cato« u djelu Remarks upon Cato (1713). D-ova je vrijednost u njegovu kritičarskom radu. Pristaje uz stare klasike; zamjera Shakespeareu, iako mu priznaje vrijednost, što ne poštuje zakone jedinstva. Nastoji produbiti osnove kritike analizom filozofijskih elemenata ljepote, te uvijek ističe etičku vrijednost umjetnosti. Na tome području napisao je: The Advancement and Reformation of Modern Poetry (1701), The Grounds of Criticism in Poetry (1704) i An Essay on the Genius and Writings of Shakespeare (1712).

LIT.: Paul H. G., John Dennis, His Life and Criticism (New York 1911); Lenz, John Dennis (1913).R. F.