A. Haleški, * vjerojatno prije 1170, † Pariz 21.VIII. 1245, nazvan po samostanu Halesu u grofoviji gloucesterskoj u Engleskoj. Ubrajaju ga među prvake skolastičke filozofije, dajući mu naslove theologorum monarcha, doctor doctorum i doctor irrefragabilis (nepobitni učitelj). Na pariskom sveučilištu Sorboni predavao je filozofiju, bio učitelj sv. Bonaventure. Stupio je 1230 ili 1231 među franjevce, koji su poslije toga dobili za dugi niz godina velik utjecaj na Sorbonu. Osim glasovitog tumačenja pravila franjevačkog reda, kojemu je naslov Expositio in Regulam s. Francisci, jedino je njegovo autentično djelo Summa theologica, koje je podijeljeno u četiri dijela: o Bogu, o stvorenjima, o otkupljenju, o sakramentima. Po nalogu pape Aleksandra IV. od 7. X. 1255 imala je Summa biti popunjena, ali se ne zna, je li to izvršeno. A. Haleški poznavao je dobro grčke, arapske i latinske filozofe. Aristotelu je utro put u kršćansku filozofiju, ali se uglavnom drži augustinskoga sustava nastojeći provesti sintezu filozofije i teologije. Bog je uzorni, tvorni i svrhoviti uzrok svega. Svijet nije vječan. Razlikuje universalia ante, in et post rem. U metodi je uveo u skolastiku tu novost, da je neki tekst (na pr. sentencije Petra Lombarda) raščlanjivao u više stavaka, o kojima se u raspravljanju iznose različiti odgovori i razlozi za i protiv, a konačno se prihvaća najbolji odgovor. Utjecao je mnogo i na druge skolastike. Neki ga nazivaju ocem Tominim. Njegova Summa je doživjela više izdanja. Najnovije izdanje štampa se u mjestu Quaracchi, I. knjiga 1024, I. dio druge knjige 1928. T. H.

A. de Villa Dei, minorit, * Villedieu u Normandiji oko 1170, † Avranches oko 1250, francuski gramatik. Njegova gramatica Doctrinale puerorum (Učevna knjiga za dječake, 1199) u leoninskim heksametrima bijaše kraj Donatove knjige najomiljelija latinska gramatika u srednjem vijeku. Humanisti su je uklonili iz latinskih škola.

A. Sauli, sv., * Milano 1534, † Calosso 1592; od 1551 barnabit. Postavši 1569 biskupom u Aleriji na Korzici osnova sjemenište u Bastiji. Zbog čestih kanonskih vizitacija postao vrlo popularan među Korzikancima. Radi sveta života kanoniziran (1904) od pape Pija X.

A. Đakon, * 1674, † 1720, ruski monah. Ustao je protiv službene ruske crkve, koja je slijedila nauk patrijarha Nikona, i postao tako »raskolnik«. Imao je mnogo pristaša, koji su se zvali »đakonovci«, a njegov je pokret (»đakonovština«) postojao do početka 19. st. Smaknut je u Nižnjem-Novgorodu kao protivnik velikih reforma cara Petra Velikog. Z. D.