DE NITTIS, Giuseppe, * Barletta 25. II. 1846, † Saint-Germain-en-Laye 21. VIII. 1884, talijanski slikar. Učio je na umjetničkoj akademiji u Napulju, ali je uskoro napustio njezina slikarska načela priključivši se skupini novotara-naturalista, koji su tada radili u tom gradu. Poticajem Adriana Cecionija, koji je otkrio njegovu nadarenost, osnovao je 1864 s Federicom Rossanom i Marcom di Gregorio »Resinjansku školu«, kojoj po značenju odgovara pokret toskanskih Macchiaiola; ta je škola težila za proučavanjem istinite stvarnosti, za isključivanjem svakog izražajnog sredstva, koje se temelji na crtežu, te za ostvarenjem stila, osnovanog na tonalnim odnosima boja. U djelima iz mladenačkog doba on postizava upravo tonalne vrednote, atmosferske učinke na krajolicima širokih prostora, gdje se nad prostranim ravnicama protežu veliki isječci neba; pojedinosti su iznesene s umjerenošću, finoćom i elegancijom. G. 1866 živi i radi u Firenci u dodiru s Macchiaiolima, ali se ne može reći, da je potpao pod njihov utjecaj. Iduće godine ide u Pariz. Nakon kraćeg boravka u Francuskoj, gdje je stajao pod utjecajem Meissoniera i Fortunya, vraća se u Italiju 1870, ali ga 1872 ponovno nalazimo u Parizu, gdje se i nesvijesno približava impresionizmu u svojim težnjama za rješavanjem problema svjetlosti i atmosferske prozirnosti. Što pastelom što uljem umio je na jedinstven način izraziti raznolik i živopisan izgled Pariza, kretanje mnoštva po ulicama i perivojima, otmjene krugove na utrkama, te je u jakim crtama znao uhvatiti trenutak, što izmiče. Na njegovim realističkim krajolicima kreću se duhovite figurice, elegantne i pune života. G. 1874 nalazi se u Londonu, u kome je ocrtao najprivlačljivije časove, onu atmosfersku nejasnoću za vrijeme magle, koja pjesnički preobrazuje opći ugođaj. Bio je nenadmašljiv u sugestivnom prikazivanju prenapučenog grada u živosti pokreta stapajući krajolik i čovječanske osjećaje u mekanoj toplini svijetla, što se mijenja skupa s vremenom, sa satom i godišnjim dobima.

LIT.: V. Pica, G. D. N., Milan 1914; A. Colosanti, Catalogo della Galleria Nazionale di arte moderna, Rim-Milan; U. Ojetti, Ritratti d’artisti italiani, II., Milan 1923; M. Filograsso, G. D. N. e la moderna pittura pugliese, Barletta 1923; L. Bénédite, De N., Pariz 1926; E. Somarè, Storia dei pittori ital. dell’800, Milan 1928; U. Ojetti, La pittura italiana dell’ottocento, Milan-Rim 1929; E. Piceni, G. D. N., Rim 1930.G. P.