DENINA, Carlo, * Revello (Pijemont) 27. II. 1731, † Pariz 5. XII. 1813, talijanski povjesničar i književni kritičar. Dok je još bio skromni svećenik i pučki učitelj, izišao je na glas raspravom Discorso sulle vicende d’ogni letteratura (Turin 1760), koja je bila prevedena gotovo na na sve važnije evropske jezike. Plod je historijskih studija njegovo najznatnije djelo Delle rivoluzioni d’Italia (Turin 1768—72), u kojemu se očituju vrline i mane njegova plodnog stvaranja. Bogatstvo pojedinosti čini od njegovih radova pravu riznicu za proučavanje onoga doba. Djelo mu je pribavilo 1770 katedru retorike na sveučilištu u Turinu, ali ju je uskoro morao napustiti, jer je u 3. svesku objavio svoje mišljenje o nekim pojavama i ljudima, koji su se osjetili pogođenima. Svoj je položaj pogoršao objavivši raspravu Dell’impiego delle persone (Firenca 1777). G. 1782—1804 boravio je na dvoru Fridrika II. U Mainzu ga je upoznao Napoleon i 1804 imenovao knjižničarom u Parizu, gdje je ostao do smrti.

D. je napose značajan kao povjesničar, ali je i jedan od prvih predstavnika talijanskog prosvjećenja, po kojemu je čovjek odlučan čimbenik u povijesti. Važna je i njegova klimatološka teorija, uz koju su pristajali i mnogi drugi umovi toga doba.

Osvrnuo se i na slavenski svijet. G. 1804 objavljuje u Berlinu Russiade, epsku fantaziju u francuskoj prozi o djelima Petra Velikoga i Katarine II. s nekim realističkim koloritom, i iste godine raspravu La clef des langueres o podrijetlu, razvoju i duhu glavnih jezika; jedno je poglavlje posvećeno slavenskim jezicima, među kojima je hrvatski (ilirski) označen kao matica svih slavenskih jezika.

BIBL.: Ostala su mu djela: Storia del Piemonte, 1780; Storia delle rivoluzioni in Germania, 1804; Storia dell’Italia occidentale, 1809; Lettere brandeburghesi, Berlin 1785—86 (putni dnevnik); Saggio sulla letteratura italiana, Lucca 1762; Saggio storico-critico sulle ultime vicende della letteratura, 1881; Parlamento Ottaviano, 1763 (pregled tadašnjih filozofskih strujanja); La Nuova Grecia (oko 1776), historičko-politički roman; Dell’uso della lingua francese, 1803; Essai sur la vie et le règne de Frédéric II, Berlin 1788; Prusse littéraire sous Frédéric II, Berlin 1790—91 (bio-bibliografski priručnik).

LIT.: G. Surra, Vita di C. D., Napulj 1902; Isti, D. poeta, Teramo 1903; Isti, D. accademico, Firenca 1906; G. Pannese, Commento alla Storia delle Rivoluz. d’It. di C. D., Rim 1908; i naročito L. Negri, C. D., Turin 1933; C. Calcaterra, u Giornale Storico lett. Ital., 103.E. F. S.