DENDROMETRIJA (od grč. δένδςον »drvo« i μέτρον »mjera«). To je, uz malo iznimaka, međunarodni naziv za šumarsku nauku, koja se prvotno bavi kubaturom naravnog drveta, t. j. drveta u naravnom, neobrađenom stanju. Ta dakle nauka naučava načela, po kojima se što točnije može odrediti obujam ne samo pravilnijih dijelova pojedinog stabla, t. j. obujam trupaca i deblovine, već i obujam granjevine, panjevine i žiljevine, uopće svega, što se može označiti drvetom. Čak i obujam kore nakon oguljenja predmetom je d-e. Kao što se vidi, to su većinom vrlo nepravilna tjelesa, pa otud i dolazi razlika između d-e i majke joj stereometrije, koja se bavi samo pravilnim geometrijskim tjelesima.

Polazeći od načela, po kojima se drvna sadržina može odrediti za kojegod oboreno stablo, raspravlja d. dalje o načelima, po kojima se kubatura može odrediti za stabla osovna (još neoborena). Nadalje d. raspravlja i o načelima odnosno metodama, po kojima se uz što manji potrošak vremena i radne snage može što točnije odrediti drvna masa cijelih sastojina, pa i cijelih šuma.

Drvna masa pojedinog stabla i cijele sastojine mijenja se tokom vremena. U pravilu, t. j. koliko nisu po srijedi nepovoljni i razorni utjecaji s kojegod strane, ta drvna masa raste uporedo sa starošću stabla odnosno sastojine. Iznos, za koji se ona u nekom odsječku vremena poveća, odnosno koji u tom odsječku vremena »priraste«, zove se kratko prirastom. D. raspravlja i o načelima, po kojima se što točnije može utvrditi prirast pojedinog stabla i cijele sastojine.

Redoviti put za određenje prirasta bilo bi mjerenje drvnih dimenzija na početku i na kraju određenog vremenskog odsječka. Ali se ekonomija u pravilu ne može zadovoljiti s time, da na rezultate određivanja prirasta čeka, dok ne izmine cijeli odnosni odsječak vremena. Njoj je u većini slučajeva potreban brži postupak, pa zato d. raspravlja i o mogućnostima utvrđivanja prirasta na osnovi dimenzija izmjerenih samo u jednoj vremenskoj točki (t. j. ili samo na početku ili samo na kraju razdoblja, o kojem se radi).

Za određenje prirasta potrebno je kadšto poznavanje starosti stabala i sastojina, a ta starost ponajviše nije poznata već a priori, t. j. iz eventualnih bilježaka o osnutku pojedine sastojine. Stoga d. raspravlja i o načelima što točnijeg utvrđivanja starosti stabala i sastojina. Kako se prirast osim toga osniva i na općim zakonima o rastenju drveća, to se d. bavi i ispitivanjem tih zakona, koliko su od koristi za šumsko gospodarstvo. U vezi s time ispituje ona i mogućnosti za što točnije utvrđenje boniteta, kojima pripadaju različna šumska staništa.

D. se za postignuće svojih ciljeva služi posebnim instrumentima. Neki od ovih služe samo za mjerenje debljina (promjera); to su t. zv. promjerke, kojih ima u vrlo različnim tipovima i konstrukcijama. Za mjerenje promjera u dijelovima debla nedohvatljivim sa zemlje konstruirani su t. zv. dendrometri, koji ujedno služe i za mjerenje visina. Za mjerenje visina u slučajevima, kad se pri tom ne mjere ujedno i promjeri u nedohvatljivim dijelovima debla, služe t. zv. hipsometri. Za fizikalno kubiranje drva (najtočnije, što ga uopće ima) postoje t. zv. ksilometri, t. j. aparati konstruirani na načelu t. zv. spojnih posuda, a u vezi s Arhimedovim zakonom. I za mjerenje prirasta, napose prirasta u debljinu, ima posebnih aparata, pa i takvih, koji automatski bilježe sve postepene promjene u rastenju debljine.

D. kao i sve naučne grane šumarstva spada među razmjerno još vrlo mlade znanosti. Prvi njeni početci nalaze se u Francuskoj i Njemačkoj, a sežu po prilici u polovicu 18. st. U Francuskoj se neka njezina načela po prvi put navode (u sasvim primitivnom obliku) u djelu Duhamel du Monceaua: Traité de l’exploitation des bois (Pariz 1764). Već 1765 izlazi u Njemačkoj knjiga Ötteltova: »Praktischer Beweis, dass die Mathesis bei dem Forstwesen unentbehrliche Dienste thue«. Ova knjiga nije bila posvećena isključivo d-ji, ali je ipak ulazila u predmet d-je i dublje i opsežnije nego spomenuto francusko djelo. Zatim izlaze i u Francuskoj i u Njemačkoj i druge knjige, koje se više manje sporedno bave i d. Prva samostalna francuska knjiga o d-ji (naravno još vrlo primitivna) izašla je 1782; to je Segondatov Traité de la mesure des bois. U Njemačkoj je prva samostalna dendrometrijska knjiga Hossfeldova Niedere und höhere praktische Stereometrie, 1812. Nakon 1821 u Francuskoj je izdavanje dendrometrijskih knjiga prilično zastalo, dok se u Njemačkoj, a pomalo zatim i u drugim zemljama, počela dendrometrijska književnost razvijati razmjerno vrlo brzo. Pored toga počela se nakon Hossfelda sve brže razvijati i čisto znanstvena dendrometrijska književnost. U svemu je tome, skoro sve do prošloga rata, Njemačka (s Austrijom) daleko prednjačila pred svim ostalim zemljama.

O različnim dendrometrijskim pitanjima ima dosta znanstvenih publikacija i u Šumarskom Listu, glasilu Hrv. šum. društva, zatim u Glasniku za šumske pokuse, organu zavoda za šumske pokuse na sveučilištu u Zagrebu. Posebna su hrvatska djela o dendrometriji Fr. Ž. Kesterčaneka, Dendometrija (Zagreb 1881) i A. Levakovića, Dendrometrija (Zagreb 1922). Premda je Kesterčanekovo djelo obrađivalo samo osnovni dio d-e (poglavlja o kubiranju stabala i sastojina), ono je važno kao prethodnik svih dendrometrijskih knjiga izdanih dosad bilo gdje na području između predratne Madžarske i skrajnjeg balkanskog juga.A. Le.