A. Molos, oko 362 pr. Kr., epirski kralj, sin Neoptolema I. Njegova sestra Olimpija bila je majka Aleksandra Velikoga. Poslije smrti Neoptolema preuzeo je 357 vlast njegov brat Ariba, a A. Molos je došao kasnije do vlasti tek s pomoću makedonskog kralja Filipa II. Prešavši 338 na poziv grada Tarenta u Italiju borio se protiv Lukanaca i Mesapljana namjeravajući osnovati u Italiji imperij kao Aleksandar Veliki na istoku. G. 331—330 pao je napadnut od Lukanaca i Brućana blizu današnje Cosenze. U.

Aleksandar I. Balas, po nekima čovjek niska roda, po drugima potomak Seleukida i sin Antioha IV., vrlo sličan Antiohu V. Eupatoru, sinu Antioha IV. Epifana, izdavao se za sina A. IV. S pomoću Atala II., pergamskog kralja, istupi kao pretendent protiv Demetrija I. Sotera (od 162 pr. Kr.). Atal okruni Al. B. dijademom u Pergamu, i ovaj, uzevši ime Aleksandar, započe rat protiv Demetrija (153). Saveznik mu je bio Makabejac Jonatan, koga on postavi za velikog svećenika judejskog. Još moćniji njegov saveznik bio je egipatski kralj Ptolemej Filometor. S njegovom pomoću svlada Al. B. Demetrija (150), koji izgubi krunu i život. Nato se oženi Al. B. Ptolemejevom kćeri Kleopatrom. Ali Demetrijev sin Demetrije (kasnije Nikator) započe borbu protiv A. B. Spočetka je pomagao Aleksandra Ptolemej, ali kad vidje njegov loš život, napusti ga, oduze mu kćer Kleopatru i dade je Demetriju za ženu. U odlučnoj bitki kod Antiohije na Oinoparosu Al. B. je potučen i smaknut. G. 145 postao je Demetrije II. kralj Sirije.

LIT.: Schürer, Geschichte des Jüdischen Volkes, 1888, I.; Pauly-Wissowa, Realenc. I. stup. 1437, 1438; Niese, Geschichte der gr. u. mak. Staaten, Gota 1903, III.; Jouget, L’impérialisme macédonien, 1926. G. N.

A. II., epirski kralj, sin kralja Pira. Osvojivši dio Sicilije namijenio mu je otac nasljedstvo na tom otoku, što nije ostvareno. Od 272 pr. Kr. bio je epirski kralj. Sklopio je mir s makedonskim kraljem Antigonom Gonatom odrekavši se pretenzija svog oca na Makedoniju i Grčku.

A. Ferski, 369—358 pr. Kr., tiranin u tesalskom gradu Feri. Kad je napao ostale tesalske gradove, dođe im u pomoć tebanski vojskovođa Pelopida, koji ga pobijedi kod Kinoskefala, te je morao tesalkim gradovima priznati slobodu.

*

A. Jannai, 104—78 pr. Kr., židovski kralj i veliki svećenik iz porodice Makabejaca, omražen u narodu radi okrutnosti i razvratnosti.

A. Sever (M. Aurelius Severus Alexander); rimski car od 222 do 235 po Kr. * 1. X. 208 u Arca Caesarea, tadašnjoj rimskoj koloniji u Siriji. Po Dionu njegovo je pravo ime bilo Bassianos, ali je vjerojatnije mišljenje drugih, da mu je ime bilo Alexianos. Ime A. dobio je on kao adoptivni Elagabalov sin. Ovaj je bio Al. rođak, te su zajedno odgajani. Kad je Elagabal postao car i pošao u Rim, došao je tamo i Al. No majka Al. Avita Mamea, koja je s njim došla u Rim, nije puštala, da on živi na dvoru raskalašenog Elagabala. To je Al. pribavilo simpatije vojske, koja prisili Elagabala, da ga učini cezarom, a zatim imperatorom i augustom. El. nije trpio Al. kao druga, te ga je nastojao maknuti, ali ne dospje, jer ga ubiše bijesni vojnici (222). Sada A. posta carem. Bilo mu je samo 13 i po godina. Mjesto njega vladala je njegova baka Mesa, a iza njene smrti njegova majka Mamea. Ove najprije razčištiše dvor. Uz njih je imenovan kao treći prefekt glasoviti pravnik Domicije Ulpian. Pod utjecajem Ulpiana i drugoga tadašnjeg pravnika Julija Paula stvarao se sada u Rimu drugi poredak, osnivan u prvom redu na starim pravima senata, koji sada dobi i vlast i utjecaj veći nego je imao u doba Augustovo. Al. Sever postupa sa senatorima kao sa sebi ravnima i odbacuje naslov dominus. Oko njega je sada vijeće 16-rice, ponajviše senatora (consilium principis). Ali pretorijanci nisu bili zadovoljni sa strogim Ulpijanom te ga umore. Uto zaprijeti imperiju nova pogibao na istoku: ondje je u partskoj državi srušio posljednjeg Arsakida, Artabana, Ardašir, sin Pabaka, zavladao državom i osnovao novu dinastiju Sasanida (224 ili 227 po Kr.). Novi vladar osvoji Mesopotamiju i sanja o uspostavi stare perzijske države (231). Al. Sev. ide sam u rat protiv Perzijanaca i potisne ih, ali se morade vratiti i poći na Rajnu protiv Germana (234); ondje uspostavi pregovorima mir. No zbog svoje štedljivosti, a i zbog velike zavisnosti od majke, izgubi Al. ljubav vojnika, te oni ubivši Aleksandra i njegovu majku (početkom 235 posl. Kr.) isklicaše Gaja Julija Vera Maksimina za novoga cara.

IZVORI: Herodian, Zonaras.

LIT.: W. Thiele, De Severo Alexandro imp., Berlin 1909; Ferrero-Barbagallo, Roma Antica, III., 1922; L. Homo, L’empire romain, 1925; Domaszewski, Geschichte der römischen Kaiser, II. G. N.

A. L. Domicije, potječe iz Frigije. Car Maksencije povjerio mu upravu Afrike, ali sumnjajući u njegovu vjernost zadržao mu je sina kao taoca. G. 308 proglasile su ga legije kraj Kartage za cara. Maksencije je bio međutim zabavljen borbom s Konstantinom Velikim, pa je tek 310—11 poslao protiv Aleksandra svoga pretorijanskog prefekta Rufija Voluzijana, koji ga za kratko vrijeme pobijedi i smakne. Z. D-i.