DEMOLDER, Eugène, * Bruxelles 16. XII. 1862, † Essonnes 9. X. 1919, belgijski kritičar i romanopisac. Rođen u građanskoj obitelji u Brabantu, svršio pravo i bio dvadesetak godina sudac, no pravo zanimanje bila mu je književnost, u koju je ušao preko umjetničke kritike. Objelodanio je: Impressions d’art (1889), Contes d’Yperdamme 1891), Les Récits de Nazareth (1893), Félicien Rops (1894), Sous la robe (1897), Quatour (1897); L’Agonie d’Albion (1901), Le coeur des pauvres (1901), Le Jardinier de la Pompadour (1904), L’Espagne en auto (1906) i t. d. — D. je imao dušu slikara. Njegove osobe ne idu za izricanjem misli ili osjećaja, pa čak ni nagona. Njihovo je glavno opravdanje, da oživljuju pjesničke opise ili pozadinu, kao na slici. Nisu ni ljudski tipovi ni portreti pojedinaca, već simbolički likovi. Kao pripovjedač, romanopisac i kritičar D. ide među najbolje belgijske pisce francuskog jezika.P. Cl.