DEMISIJA (lat. demissio) je ostavljanje neke časti očitovanjem. Kod vladalaca govori se o abdikaciji (v.), kod javnih službenika (v.) o ostavci, pa se tako izraz d. uz izraz ostavka upotrebljava, kad je govor o visokim dostojanstvenicima i političkim funkcionarima, osobito o ministrima. Ministarska d. je politički čin i u većini zemalja uređena je praksom. Tek su pojedini ustavi propisali dužnost d-e u određenim slučajevima, napose kad se u parlamentu glasuje nepovjerenje vladi, pa je takvom odredbom naročito pojačana prevlast parlamenta nad vladom. Ustavna praksa poznaje pojedinačnu i skupnu d-u; prva može izazvati krizu vlade i po tom skupnu d-u. D. predsjednika vlade povlači za sobom d-u cijeloga kabineta. Obično d-u ima prihvatiti onaj, kojemu se podnosi (kod ministara glavar države, ali često oni podnose d-u preko predsjednika vlade); tek po prihvatu dolazi do odrješenja od dosadašnjih dužnosti. Prihvaćajući d-u može glavar države povjeriti dalje vođenje poslova vladi ili ministru, koji odstupa, dok ne bude imenovan nasljednik.J. A.