DEMINUTIV gramatički je izraz, izveden od glagola deminuere »umanjiti«, nomen deminutivum »imenica, koja izražava pojam u umanjenu opsegu«. Tako se zovu u tvorbi riječi imeničke, pridjevne, priloške i glagolske izvedenice stvorene najčešće sufiksima, koji značenje riječi modificiraju: a) u pravcu količine ili kvantiteta, t. j. izražavaju umanjivanje značenja riječi, b) u pravcu osjećaj nosti ili afekta, t. j. izražavaju dopadanje ili milinu na pojmu riječi. Primjeri: kuća — deminutivna izvedenica odatle kućica znači a) »mala kuća«, b) »draga, mila kuća« (Moja kućica, moja slobodica); malen — maljahan »vrlo malen, parvulus«, polagano — polagacko »podosta, prilično lagano« (Lika), rezati — rezuckati »pomalo rezati«, pjevati — pjevuckati i t. d. Deminutivni glagoli prave se redovno od trajnih (durativnih) osnova. Umanjivati se mogu i lična imena (Tomo — Tomica, Mara — Marica). Taj se postupak zove u tvorbi riječi deminucija ili umanjivanje. Značajka je hrvatske deminucije, da je osobito raširena u porodičnim imenima, gdje deminutivni sufiks -ić znači dvoje: a) descendenciju (Pavičić »sin neke Pavice«, Maričić »sin neke Marice«), b) potomka porodice, pradjeda nekog imena (Petrović »potomak Petrove porodice«). U velikoruskom -ovič -evič znači uvijek descendenciju u prvom koljenu, u hrvatskom ne (ruski Aleksandrovič »sin Aleksandrov«). Hrvatskom deminutivnom sufiksu -ić u porodičnim imenima odgovara u maloruskom ili ukrajinskom deminutivni sufiks -enko (primjeri: Ostap Buljbenko »sin Tarasa Buljbe« u poznatoj Gogoljevoj pripovijetki, Timošenko, »potomak nekoga Timoša ili Timoteja«). Jezici se među sobom veoma razlikuju prema sposobnosti za pravljenje deminutiva. Svi slavenski jezici vole deminuciju. Od romanskih jedino je francuski nema osobito razvijenu. I u madžarskom je vrlo razvijena. Deminutivni sufiksi su jednostavni, složeni ili udvostručeni; udvostručena deminucija je na pr.: ptičica, ljubičica, pipčićak (kajkavski), mališan, vratašca i t. d. Sufiksi su najčešće domaćeg podrijetla, ali mogu biti i posuđeni; tako -džik, turski deminutivni sufiks, u kapidžik »vratašca« (Bosna) od kapija. Deminutivni sufiksi mogu u toku vremena izgubiti deminutivno značenje, tako u riječi ptica. Ako se pojam ove riječi hoće umanjiti, mora se kazati još jednom deminutivni sufiks: ptičica.

LIT.: P. Skok, Pregled francuske gramatike, I. sv., Zagreb 1938; T. Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika, 2. izd., Zagreb 1931; A. Leskien, Grammatik der serbo-kroatischen Sprache, Heidelberg 1914.P. S.