DEMETRIJE HVARANIN, * otok Hvar oko 260 pr. Kr., umro 213 pr. Kr., ilirski vojskovođa. Bio je zapovjednik Korkire (Krfa) u doba, kad su Rimljani, pošto su god. 230 pr. Kr. Ilirima objavili rat, otpremili veliku mornaricu od 200 lađa prema Korkiri. Znajući, da ne može odoljeti tolikoj premoći, D. preda Rimljanima Krf, a zatim se predaše Apolonija (kod Valone) i Epidamno (Drač). Rimska mornarica oslobodi na to Isu podsade, Hvar (Far) se preda, a ilirska kraljica Teuta zamoli mir. Rimljani stvoriše od jednog dijela zauzetih krajeva i otoka vazalnu državu i dadoše je D-u, da njome samostalno vlada kao saveznik Rima. Ta je država obuhvatala otoke Hvar, Brač i Korčulu i vjerojatno susjedno kopno, pa Lješ i njegovu okolicu. D. nije bio time zadovoljan; stoga je pomalo širio vlast prema jugu, i čini se, da je podložio cijelu obalu današnje Albanije osim Apolonije i Drača. Pošto je ojačao vojsku i mornaricu, sklopio je savez s Antigonom Dosonom, koji je nastojao uspostaviti makedonsko vodstvo kod Grka. Kao njegov saveznik pomogao mu je D. g. 222 protiv Spartanaca, a bio je u uskoj vezi i sa Skerdilaidom, tada najutjecajnijim čovjekom u pravoj ilirskoj državi, kojom je vladao malodobni Agronov sin Pines. D. se oženi Pinesovom materom Triteutom i posta njegov skrbnik; tako steče utjecaj i u ilirskoj državi. Iskorišćujući to, što je Rim bio zauzet borbom s Galima (225— 222), D. je sticao sve veći ugled i vlast na istočnoj obali Jadrana. Protivno ugovoru, koji je zabranjivao ilirskim lađama plovidbu od Lješa, D. zajedno sa Skerdilaidom pođe g. 220 s velikom mornaricom od 90 lađa na jug i pokuša osvojiti Pil u Meseniji. Zatim krenu u Egejsko more, ali morade uzmaci pred Rođanima u korintsku luku Kenkreu, a onda dade prenijeti lađe preko korintske prevlake, da pomogne Ahajce protiv Etolaca. Kako su uto njegovi grčki saveznici odlučili odgoditi rat do proljeća, vrati se kući. Zbog svega toga, a osobito zbog dva saveza s Makedonijom, pozvaše ga Rimljani, da dođe u Rim na opravdanje, ali on to ne učini i spremi se na borbu. Upravo tada umro je Antigon Doson, a naslijedi ga tek 17-godišnji Filip V. S druge se strane Kartažani spremali na rat, i u proljeće 219 Hanibal krenu na Sagunt. U isto doba pođoše na D-a konzuli L. Emilije Paulo i M. Livije Salinator s mornaricom i kopnenom vojskom. Rimljani napadoše D-v grad Dimal i osvojiše ga, a svi se okolišni gradovi predaše bez borbe. Osvojivši južni dio D-ve države krenuše Rimljani put Hvara, gdje se nalazio D. sa 6000 vojnika. Vještom varkom uspješe da zauzmu Hvar, a D. se spase lađom i krenu Filipu V. (219). D. je tako izgubio državu, ali nije mirovao, nego posta još ogorčeniji neprijatelj Rima. On nastojaše, da mladi Filip V. pođe stopama Antigona Dosona, da ujedini Grke i protjera Rimljane s Balkana. Pod utjecajem D-a stupi Filip V. u pregovore s Hanibalom i Sirakuzom, a g. 215 osnovao se i formalni savez. U saveznom ugovoru bilo je u slučaju pobjede osigurano D-u, da će njegova država biti potpuno upostavljena. Međutim Filip V. nije bio sposoban za politiku velikog stila. D., koji je dalekovidno shvaćao prilike, savjetovao mu je, da se izmiri sa svojim neprijateljima u Grčkoj, Etolcima, i da napadne Rim u samoj Italiji. Ustrajnim nagovaranjem i uvjeravanjem bio je D. kod Filipa i uspio, ali su međutim prevladali drugi obziri i taktika. Dok se u Italiji još uvijek vodio punski rat, poginuo je D. g. 213 pr. Kr.

LIT.: G. Novak, Dalmatinac Dmitar Hvaranin, naš prvi diplomata velikog stila, Novosti, Zagreb, Božić 1936.G. N.