DEMETRIJE, ime mnogih grčkih književnika, filozofa, umjetnika, državnika i vladara.

1. D. iz Alopeke, atički kipar. Živio je pod konac 5. i daleko u 4. st. pr. Kr. Za nj kaže Kvintilijan, Inst. or-XII., 10,9, da je bio »pretjeran u istinitosti« i »da je volio sličnost nego ljepotu«. On je prema Lukijanovu opisu izradio kip korintskoga vojskovođe Peliha, kojega je prikazao s izbočenim trbuhom, ćelava i čupave brade. Na taj se način D. udaljio od tipičnih idealiziranih portreta prijašnjih vremena.

2. D. iz Bizanta, grčki povjesničar. Opisao je u 13 knjiga Prijelaz Galaćana iz Evrope u Aziju. U tom djelu je opširno pripovijedao, kako su Gali 278—77 pr. Kr. iz Bizanta provalili u Aziju. Kao nastavak toga djela pripovijeda u 8 knjiga o ratu Antioha Sotera i Ptolemeja Filadelfa, što ga je izazvao Antiohov tast Magas. Prijelaz iz povijesti Gala na rat Antioha i Ptolemeja čini pobuna Ptolemejevih galskih plaćenika u početku rata između Ptolomeja i Magasa.Z. D.

3. D. Falerski (Δημήτριος Φαληρεύς), rođen oko 350 pr. Kr. u Ateni, peripatetik, učenik Teofrasta, govornik, političar, svestran pisac. G. 322 pošao je zajedno s Demadom kao poslanik u Makedoniju kralju Antipatru. Otada je pripadao makedonskoj stranci. Atenjani su ga 318 u njegovoj odsutnosti osudili na smrt, ali ga je Kasandar 317 učinio upraviteljem Atene. U deset godina podigao je atenske financije i opće blagostanje sugrađana. Kad je g. 307 Atenu osvojio Demetrije Poliorket, pobjegao je D. F. u Tebu, gdje je drugovao s filozofom Kratom. Atenjani su ga ponovno osudili na smrt. Poslije smrti Kasandra (297) zaputio se u Aleksandriju, gdje mu je Ptolomej Lagid omogućio miran život, koji je on iskoristio za obilan književni rad. Budući da se upleo u borbe za prijestolje, internirao ga je Ptolemej Filadelf u jednom egipatskom mjestu, gdje je umro od ujeda otrovne zmije. U govorništvu je razvio t. zv. slatki stil (forma suavitatis, kako kaže Ciceron). Osim govora izdao je mnogo povijesnih, političkih, književnih, pravničkih i mudroslovnih djela, među kojima su se isticale zbirke i knjige: Λόγων Αἰσωπείων συναγωγαί (Ezopove basne), Χρεται (Mudre riječi osobito sedmorice mudraca), Ὑπομνήματα περὶ δεϰαετείας Spomenica desetgodišnje uprave), Περὶ τῆς Ἀϑήνησι νομοϑεσίας (Atensko zakonodavstvo), Περὶ ὀνείρων (O snima), Σωϰράτης (Prikaz Sokrata kao peripatetika), Περὶ ῥητοριϰῆς (O retorici), Περὶ τύχης (O sudbini), Προτρεπτιϰός (Pobudni dijalog) i t. d. Krivo mu se pripisuje suradnja u grčkom prijevodu Biblije.P. G.

4. D. Iksion, grčki gamatičar iz Adramitija u Miziji. Bio je prema predaji učenik aleksandrijskog gramatičara Aristarha, ali je ostavio svog učitelja i iz Aleksandrije prešao u Pergam, gdje se priključio školi Krata iz Malosa i postao velik protivnik Aristarhov. Osim komentara Homeru i Heziodu napisao je i neke gramatičke spise. Njegove su komentare mnogo upotrebljavali kasniji gramatici, osobito Didim i Herodijan.

5. D. iz Magnezije bio je stariji suvremenik Ciceronov i prijatelj Atikov. Potaknut velikim brojem različitih Dionizija, Demetrija, Ptolemeja i dr. napisao knjigu O istoimenim pjesnicima i povjesničarima (Περὶ ὁμωνύμων ποιητῶν ϰαὶ συγγραφέων). To su djelo mnogo upotrebljavali kasniji pisci Diogen, Plutarh i Atenej. Napisao je i djelo O istoimenim gradovima (Περὶ ὁμωνύμων πόλεων).

6. D. iz Skepse, živio je oko 150 pr. Kr. Napisao je djelomice na osnovi djela učene Aleksandrinke Hestieje Trojanski raspored (Τρωιϰὸς διάϰοσμος), u kojem je nastojao odrediti položaj trojanskih mjesta, što ih spominje Homer u svom katalogu u 2. knjizi Ilijade 811—877.Z. D.