DEMARIN, 1. Josip, * Medulin (Istra) 16. I. 1895, profesor i pedag. pisac. Učiteljsku školu polazio u Kastvu i u Arbanasima kod Zadra. Službovao je na pučkim školama u Istri i Hrvatskoj, a pošto je svršio Visoku pedagošku školu u Zagrebu, službovao je na učiteljskoj školi u Mariboru i Zagrebu. Na Visokoj pedagoškoj školi predaje praktičnu pedagogiju. Počeo je raditi na pedagoškoj književnosti u časopisu Narodna Prosvjeta (Pula 1913). Nastavio je suradnjom u pedagoškim listovima. Pedagoški rad D-ov prožet je načelima moderne pedagogije i metodike. Protivi se tuđim pedagogijskim utjecajima i živo se zanima za izgradnju naše narodne pedagogije ističući potrebu istraživanja naših odgojnih prilika i rješavanja naših odgojnih problema. Zalaže se za reformu nastave maternjeg jezika u pučkim i srednjim školama, i to u duhu novih pedagogijskih nastojanja i rezultata pedopsihologijskoga istraživanja školske mladeži. Znatan je njegov rad na uređivanju Napredka. God. 1941. izabran je predsjednikom Hrv. ped. knjiž. zbora. Suradnik je za pedagogiju u Hrv. enciklopediji.

BIBL.: Pedagogija M. Montessori (Napredak 1929); Moj najmiliji predmet (Savremena škola 1931); Značenje pedagoške antropologije (Napredak 1934); Psihologija učitelja (Napredak 1935); Slobodna nastava (Napredak 1936); Psihologija obrazovnoga dobra (Napredak 1938); Radna nastava književnosti u srednjoj školi i njezina primjena na radiju (Napredak 1939); Iz nastave književnosti u srednjoj školi (Nastavni Vjesnik 1942); O pedopsihologijskim uvjetima i mogućnostima povjesne nastave (Napredak 1942). Posebno je izdao: Maternji jezik u savremenoj školi, Zagreb 1933; Marija Jambrišakova, Zagreb 1937; Građa za povijest pedagogije Hrvata, Srba i Slovenaca, Zagreb 1940; Iz metodike tuđih živih jezika, Zagreb 1943.

2. Mate, * Medulin (Istra) 15. X. 1899, profesor pedagogije na konzervatoriju u Zagrebu i pedagoški pisac. Učiteljsku školu polazio u Arbanasima kod Zadra, u Pribramu u Češkoj i svršio u Kastvu 1919. Službovao je kao pučki učitelj u Istri i surađivao u tadašnjim hrvatskim listovima u Istri: Pučkom Prijatelju (Pazin), Našoj Slozi i u Istarskoj Riječi (Trst). Rano se počeo baviti književnim radom u Učiteljskom listu (Trst). Polazio je 1924—28 Visoku pedagošku školu u Zagrebu. Kao profesor služio je u Kastvu i Gospiću. Surađuje u časopisima: Napretku, Učitelju, Narodnoj Prosvjeti, Domu i Školi, Savremenoj Školi i Nastavnom Vjesniku. Osnovne smjernice njegovih teoretskih radova prožete su duhom proćućenoga etičkog i socijalnog idealizma, što osobito dolazi do izražaja u raspravi, u kojoj je izložio pedagoške misli Antuna i Stjepana Radića. Suradnik je Hrvatske enciklopedije.

BIBL.: Etičko i moralno shvaćanje u svijetlu socijalnoga uzgajanja (Napredak 1929); Učiteljeva sprema iz crtanja (Savremena Škola 1932); Idejne komponente radne škole (Zagreb 1936); Dinamička priroda nastave i aktivistički stav nastavnika (Savremena Škola 1938); Zašto se djeca otuđuju od roditelja? (Dom i škola 1938); Moje prvo poučavanje. Prilog psihologiji učit. pripravnika (Savr. Šk. 1939); Osnovna sociologijska pitanja i odgojne težnje (Savr. Šk. 1939); Praktični primjeri radne obuke, Zagreb 1939; Osnovi narodne pedagogije (Savr. Šk. 1939); Ideje Stjepana Radića o reformi školstva (Savr. Šk. 1940); Usmjerenost nastave k sintezi i sustavnosti (Savr. Šk. 1940); O didaktičnom materijalizmu u nastavi povijesti (N. Vj. 1941); Poglavlja iz estetike, Sv. Cecilija 1942.S. Č.