DE MAN, Hendrik (Henri), * 1885; Belgijanac (Flamanac) po podrijetlu, učeći u Njemačkoj pristupa socijalističkom pokretu i već se 1905 nalazi u uredništvu »Leipziger Volkszeitunga«. Na njega osobito utječu Franz Mehring i Rosa Luxemburg. S Karlom Liebknechtom i Ludwigom Frankom provodi organiziranje socijalističke mladeži. Kad se vratio u Belgiju, pridružuje se lijevom krilu radničke stranke, ali za svjetskog rata skreće na desno i stupa kao dobrovoljac u belgijsko zrakoplovstvo. Iza rata vodi neko vrijeme prosvjetni rad belgijske radničke stranke, a poslije odlazi u Ameriku, gdje proučava društvene prilike. Iz Amerike se opet vraća u Njemačku, gdje 1926 izlazi njegovo značajno djelo Zur Psychologie des Sozialismus. Aktivnom se politikom u to doba ne bavi. Dobiva katedru na frankfurtskom sveučilištu, gdje ostaje do 1933. Kad se vratio u Belgiju, posvećuje se politici i zaprema vidno mjesto u belgijskoj radničkoj stranci (P. O. B.), postaje narodni poslanik, senator i u više mahova ministar, te konačno predsjednik socijaldemokratske stranke. On nastoji utjecati na privredni život u smislu svojih socijalističkih smjernica. U posljednje se vrijeme pozitivno odnosio prema nacionalsocijalističkim gospodarskim mjerama. Otklanja mehanistički ekonomizam marksizma i u razvijanju socijalističke svijesti traži motive socijalističke djelatnosti, u prvom redu radničkih skupina. Za njega je važna socijalistička ideja, a ne materijalizam interesnoga socijalizma. Dosljedno svomu duhovnom oblikovanju de Man vidi u voljnoj akciji planizma suvremeni prilog rješavanju privrednih i društvenih odnosa, a ne u mehaničkoj socijalizaciji, kako je provodi boljševizam. Njegov je planizam i izvan Belgije često predmet rasprava. Autobiografiju mu sadržaje posljednje djelo, izdano nakon poraza Belgije u ratu, Après coup.
BIBL.: La leçon de la guerre, Bruxelles 1919; Der Sozialismus als Kulturbewegung, Berlin 1926; Die Intellektuelen und der Sozialismus, Jena 1926; Zur Psychologie des Sozialismus, Jena 1926; Der Kampf um die Arbeitsfreude, Jena 1926; Die sozialistische Idee, Jena 1933; Le plan du travail, Bruxelles; Une offensive pour la paix, Bruxelles 1938; Après coup, Bruxelles 1942.M. K. N.