DEMAD (Δημάδης), * oko 380 pr. Kr. † 319 pr. Kr. grčki govornik. Isprva je bio veslač, pa iako je bio bez veće izobrazbe, svojim se prirođenim govorničkim darom uzdigao do prvoga položaja u javnom životu. Zarobljen u bitki kod Heroneje (338) svidio se svojim nastupom Filipu, te je mogao biti posrednik kod sklapanja mira s Atenom (Demadov mir). Otada djeluje u Ateni u prilog makedonske politike. Poslije Filipove smrti u dva maha (336 i 335) dolazi do razmjerno povoljnog mira s Aleksandrom Velikim njegovim posredovanjem, zbog čega je postigao velik ugled među građanstvom. G. 324 predlaže uvođenje božanskog kulta za Aleksandra Velikoga. Zapleten u t. zv. Harpalovu parnicu (324) bude osuđen, ali ostaje u Ateni. Iza bitke kod Kranona (322) opet je posrednik kod sklapanja mira s Antipatrom. Tada je na njegov prijedlog uz druge pristaše domoljubne stranke (Hiperid) osuđen na smrt i Demosten (v.). Potkraj života dolazi u sukob s makedonskom politikom te bude od Kasandrovih ljudi ubijen. Pisao nije ništa. Od deset njemu podmetnutih govora sačuvani su izvadci iz govora O dvanaestgodištu (Ὑπὲρ τῆς δωδεϰαετίας); isto tako nisu njegove njemu pripisivane šaljive D-ove uzrečice (Δημάδεια).V. P-k.