DELTA, naplavno tlo, koje rijeke talože oko ušća; naziv potječe od starih Grka, koji su tako nazvali zemljište između dva kraka Nila, jer je nalik na grčko slovo Δ (delta). Kasnije se naziv uobičajio za naplavna zemljišta oko ušća bez obzira na njihov oblik. Do taloženja dolazi zato, što se slabljenjem i prestajanjem kretanja vode gubi i njena prijenosna snaga. Stvaranje d-e ovisi o veličini i erozivnoj snazi toka, zatim o dubini i kretanjima vode, u koju se ulijeva. Veći tok obično donosi više nanosa, ali je još važnija njegova jačina erozivnog rada, jer o njemu u prvom redu ovisi količina nanosa. Stari tokovi s blagim padom, osobito ako pritječu iz pošumljena kraja, donose malo nanosa; dok tokovi s većim padom i golim porječjem obiluju nanosima. Delta rijeke Pada počela se razvijati tek u povijesno doba, jer je uništavavanjem šuma oživjela erozija rijeke. Izdizanje kopna odnosno spuštanje razine vode, u koju se tok ulijeva, pojačava eroziju i pogoduje stvaranju delta. Sređeni tokovi donose do ušća više materijala i brže produžuju d-u, jer se u koritu brže kreću i talože manje nanosa. Na stvaranje i širenje d-e utječu i osobine vode, u koju se tok ulijeva. Ako je dubina veća, više će nanosa trebati za stvaranje i širenje delta; stoga se d-e brže razvijaju u plitkim, a sporije u dubljim vodama. U mirnijim vodama, na pr. jezerima, delte se pravilno šire, dok jača kretanja morske vode na njih različito utječu. U morima s jakom plimom i osekom ne može doći do stvaranja delte. Val plime pri povratku (oseka) ispira korito i odnosi riječne nanose prema dubljem moru i stvara »podmorsku deltu«, te rijeka dobiva ljevkasto ušće »estuar«, što je oblik protivan delti (Temza, Laba i dr.). Struje utječu na oblik d-e, jer skreću nanose u pravcu svog kretanja i stvaraju prudove, koji na kraju, zatvarajući obalne lagune, spoje dvije susjedne d-e. Širenjem prema dubljim i otvorenijim vodama razvoj d-e se usporava, a razorna snaga valova i struja postaje sve jača. Napokon dolazi do stanja, u kojem se ova dva suprotna rada izjednače, i delta se više osjetno ne mijenja (»mrtva delta«). D. Nila je mrtva, jer se od povijesnih vremena nije osjetno izmijenila. Malo imamo sigurnih podataka o brzini širenja d-a; čini se, da se najbrže širi d. kavkaske rijeke Terek, koja se ulijeva u Kaspijsko more (oko 465 m godišnje); druge d-e se mnogo sporije šire: Arno 7 m, Tiber 3,5 do 4 m, Dunav 0,8 m godišnje i t. d. Najpovoljniji su dakle uvjeti za stvaranje i širenje d-e u plitkim i mirnim jezerima ili odvojenim i mirnim morima.

Oblik d. je raznolik. Taloženjem nanosa s obje strane korita stvara se d., koja ima oblik trokuta, kojemu je vrh ušće toka. To je »jednostavna delta« (Arno, Tiber i dr.).

Najviše nanosa tok taloži u samom koritu, koje se zbog toga izdiže, a okolo zaostaju niža zemljišta, u koja se rijeka za visokog stanja izlije, te se oko novog ušća stvara sporedna delta. Ova se pojava može više puta ponoviti; na taj se način tok grana, a između pojedinih d-a se izdvajaju lagune, koje će nove d-e zatrpati. Tako nastaje »složena delta« (Dunava, Volge, Mississippija, Neretve i većine velikih d-a). Delte su zatrpale udubine, u koje se tok ulijevao, te debljina nanosa ovisi o dubini udubine, koju su ispunili: kod Rajne su naslage d-e debele preko 60 m, kod Rhone preko 100 m, kod Poa do 173, a kod Nila se ni pri dubini od 105 m nije došlo do čvrste podloge.

Položaj slojeva d-e ovisi o podlozi, na kojoj su taloženi; u podvodnom dijelu mogu imati pad 20° do 30°, dok su na kopnenom dijelu gotovo vodoravni. Građa slojeva ovisi pak o prirodi toka, sastavu porječja i položaju u samoj delti. Tokovi s većim erozivnim radom donose grublje nanose, koji su krupniji za vrijeme visokoga, a sitniji za vrijeme niskog vodostaja. Nanosi bliže ušću su grublji, a dalje od njega finiji. Prema položaju i sastavu slojeva mogu se utvrditi tragovi prijašnjih delta. Takvih »fosilnih delta« ima i ondje, gdje danas nema tokova ni vode, u koju su se ulijevali, na pr. na izdignutim obalama mora, na nekadanjim obalama jezera, koja su otekla.

Obično su d-e, osobito u toplim krajevima, nezdrav kraj prepušten prirodnom stanju i slabo naseljen. Luke izbjegavaju d-e ili se grade u njihovu vrhu (Kairo) i postrance, i to na onoj strani, odakle struja dolazi (Aleksandrija, Marseille), tako da bi se izbjeglo nasipavanje. Velikim radovima uspio je čovjek u nekim slučajevima odstraniti ove slabe strane i iskoristiti plodna i vlažna zemljišta d-a (Egipat, donekle d. Gangesa i dr.).J. R.-ć.