DELORME (De L’Orme), Philibert, * Lyon poslije 1510, † kod Pariza oko 1570, francuski arhitekt, sin graditelja Jeana D-a. Nakon boravka i nauka u Rimu (1532-36) dobiva u domovini moćna zaštitnika u kardinalu Du Bellayu, koji mu 1540 povjerava gradnju dvorca St. Maur-des-Fossés. Sudjeluje već 1543 i kod gradnje kraljevskog dvora u Fontainebleauu. Bio je kraljevski graditelj pa je izradio grobnicu Franje I., a povjeravala mu je gradnje i ljubimica Henrika II. Diane de Poitiers (dvorac Meudon 1552-56 i Anet 1552-59) i sama kraljica Katarina (veličanstvena natkrita mostna galerija u dvoru Chenonceau, 1556). Za Karla IX. potiskuje ga u pozadinu Primaticcio, ali mu ipak Katarina 1654 povjerava glavno djelo: gradnju Tuilerija. I portik kao i kapela u Villers-Cotteretsu djela su D-a, koji je, uostalom, i u bližoj i daljoj okolici dvorca Saint Germain bio zaposlen gradnjama.

O njegovu bogatom djelovanju dobivamo pojam samo po grafikama Ducerceaua: nepromijenjeni dođoše do nas samo grob Franje I. i kapela u Anetu. Premda pripada među prve zastupnike renesansne građevne umjetnosti u Francuskoj, D. nije nipošto za volju talijanskih uzora žrtvovao domaću tradiciju. A da ovu dovede u sklad s klasičkim uzorima, dovode njegovi pokušaji do sklonosti barokiziranju. Umjetnik, koji se ponosio iznašašćem posebnog »francuskog« reda prstenastih stupova, dao je mnogo novo i na tehničkom području. Jedan sistem skela zove se i danas po njemu. Istakao se i kao teoretičar u djelima Nouvelles inventions pour bien bastir, et a petitz fraiz 1561 i Le premier tome de l'architecture de P. D. (1567).

LIT.: M. Vachon, Ph. de l’O. (1887); De l’O., Oeuvre reproduite par facsimile, Pariz 1894; L. C. Colbert, Ph. de l’O., Pariz 1902; H. Clouzot, Ph. de l’O., Pariz 1910; M Roy, Artistes et monuments de la Renaissance française, Pariz 1929.F. C.