DELORKO, Olinko, * Split 30. I. 1910, književnik. Srednju školu svršio u Splitu, filozofski fakultet u Zagrebu; profesor srednje tehničke škole u Zagrebu, a zatim činovnik ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu. Pisao lirske pjesme i refleksije o književnosti u knjiž. listovima (Mladost, Omladina, Književnik, Hrvatska revija, Savremenik i t. d.). Zasebno izdao: Pjesme (Zagreb 1934), Rastužena Euterpa (Zagreb 1937), Razigrani vodoskoci (Zagreb 1940) i knjigu proze Zgode poremećene sreće (Zagreb 1942). S D. Tadijanovićem uredio Hrvatsku modernu liriku (Zagreb 1933), a s A. Nizeteom Talijansku liriku (Zagreb 1939), za koju je preveo s talijanskoga veći broj pjesama. Urednik je Hrvatske revije.

Značajka je D-ove lirike: unutrašnje proživljavanje, u kome se na neznatne vanjske poticaje izgrađuju doživljajne cijelosti. U njegovoj se prozi također opaža nastojanje, da u običnosti i rastrganosti svagdašnjih opažanja ugleda višu harmoniju.A. B-c.