ALEANDRO, Girolamo st., * Motta di Treviso 13. II. 1480, † Rim 1. II. 1542, humanist, legat, kardinal. G. 1508—1513 obučavao u Parizu (1513 rektor sveuč.) i Orléansu latinski, hebrejski, a osobito grčki jezik i književnost; smatran je osnivačem grčkih studija u Francuskoj. Papinski nuncij u Njemačkoj (od 1520); najviše njegovim nastojanjem izdan je proti Lutheru Wormski edikt (1521). Odsad ga vode u radu dvije ideje: da spriječi širenje protestantstva i utre put katoličkoj obnovi. Zaređen za svećenika (1524) započe neporočan život. G. 1524 imenovan je nadbiskupom u Brindisiju, gdje je rezidirao 1527—1529; vršio je više puta službu nuncija i legata. Kardinal je postao 1538. Literarna mu je ostavština važna osobito po dokumentima i spisima u vezi s reformom Crkve i s općim saborom, koji se imao sazvati (»otac povijesti Reforme«). Razočaran s neuspjeha sastavio je sebi dva dana pred smrt grčki epitaf: Rado sam umro, jer više ne ću biti svjedok mnogih stvari: vidjeti ih, gorče je od smrti.

LIT.: L. Pastor, Gesch. der Päpste IV./1., 1906, i V. 1909, Dict. de Théol. cath. I./1., 1930; J. Pasquier, Jérome Aléandre, 1900.