DELLA SCALA (lat. Scaligeri) plemićka porodica u Veroni. Spominje se već od 11. st. D. S. bijahu pristaše gibelina, te su kao saveznici njihova vođe Ezzelina da Romano došli 1259 na vlast u Veroni. Mastino, zapravo Corradino D. S., koji je ubijen 1277, nije još službeni vladar Verone; to postaje njegov brat Alberto († 1301). Albertov sin Cane I. Veliki (1291—1329), zvan Cangrande, proširio je vladavinu svoje obitelji na Vicenzu, Feltre, Belluno, Padovu i Treviso. G. 1318 bio je glavni kapetan gibelinske lige; na njegovu je dvoru našao Dante gostoljubivo utočište. Ali pod vladavinom njegova sinovca Mastina II., koji je podvrgao svojoj vlasti Bresciu, Reggio, Parmu i Luccu, dolazi do obrata u sudbini D. S. Radi neprijateljstva s milanskim Viscontima, Mlecima i Firencom, oni izgubiše većinu svojih posjeda, te im preostade od 1340 samo Verona i Vicenza. Mastinov brat Cangrande II. umoren je 1359, i na vlast dolazi Cane III. (Cansignorio), koji je svoj rodni grad ukrasio lijepim građevinama, između ostalog znamenitom grobnicom Scaligera u gotskom stilu. Moć D. S. naskoro je dokrajčena, kad su 1387 pobjednički Visconti ušli u Veronu, kojom zatim sasvim kratko vrijeme vlada Guglielmo, nezakoniti potomak Cangrandea II. Iza 1404 zavladaše Veronom padovanski Carrare, a zatim na dugo vrijeme Mleci. Oba Guglielmova sina umrli su s onu stranu Alpa; potomci jednoga od njih, Paola, živjeli su kao bavarsko ladanjsko plemstvo, dok 1597 nije i ova grana porodice izumrla. U ženskoj lozi nastavlja se u austrijskim plemićkim porodicama Dietrichstein i Lamberg.

LIT.: L. Simeoni u Atti dell’Accad. di Verona i Nuovo Archivio Veneto (oba 1926); H. Spangenberg, Cangrande I. D. S. (1892—95); v. Aretin, Die Hofmarch Amerang (bavarski posjed obitelji), 1913.F. C.