DELLA ROVERE, talijanska plemićka obitelj, koja je još u 15. st. pripadala građanskom staležu u Savoni (Ligurija) te dolaskom dvojice njezinih članova na papinsku čast (Siksto IV. i Julije II.) stekla moć i ugled. Julijev brat Giovanni (1458—1509) bio je prefekt Rima i knez od Sinigaglie. Njegov sin Francesco Maria I. (1490—1538) morao je, doduše, za pontifikata Aleksandra VI. dati svoj posjed Cesaru Borgii, ali ga opet dobio od svoga strica pape Julija II.; osim toga je 1508, poslije smrti djeda Guidobalda Montefeltro, baštinio vojvodstvo Urbino, kojemu je 1513 mogao pridružiti i vojvodstvo Pesaro. Za pape Leona X. ponovno je izgubio svoj posjed (1516), ali ga 1521 opet dobiva. Na njegovu dvoru u Urbinu skupljao se niz najsjajnijih književnih talenata Italije (Bembo, Sadoleto, Castiglione). Tiransko i rasipno vladanje njegova sina Giudobalda II. (1514—74) otuđilo je, doduše, domu D. R. simpatije podanika, ali sin ovoga, Francesco Maria II. (1549—1631) bijaše pravedan vladar; on je, potresen preranom smrti svoga sina iz drugog braka (1623) ustupio 1624 svoju državu papinskoj kuriji, koja je to već dugo tražila, i povukao se u samostan. Njegova unuka, koja se udala za velikog vojvodu Ferdinanda I. od Toskane, baštinila je prema tome, poslije smrti Francesca Marije, samo alodijalne posjede obitelji.F. C.