DELLA ROBBIA, firentinska obitelj plastičara u 15. i 16. st. Najvažniji dio njezina umjetničkog rada kroz tri generacije zauzimaju kipovi i reljefi iz pocakljene pečene gline, ali oni nisu jedini proizvodi njezina djelovanja. Osnivač ove umjetničke dinastije je Luca d. R. (1400—82), koji stoji pod utjecajem Ghibertija i Donatella. Ako je on autor reljefa Madone iz 1428 (muzej Ashmolean u Oxfordu), to čnači, da se on već na početku svoje kiparske djelatnosti posvetio obradbi keramike; ali između 1428 i prvih njegovih sa sigurnošću utvrđenih djela iz pocakljene gline postoji razmak od deset godina, ispunjen značajnim kiparskim radovima iz tvrdog materijala: 1431 prekrasan i vedar reljef anđela za pjevalište firentinske katedrale, 1437 alegorija znanosti za zvonik katedrale, a tek nakon toga započinje dugačak niz njegovih keramičkih djela. Najmlađe od njih, izrađeno za S. Maria Nuova u Firenci, nalazi se danas u crkvi sela Peretola; zatim slijede anđeli kapele Pazzi uz crkvu S. Croce, a onda znamenite lunete povrh pokrajnjih vrata sakristije katedrale, za koja je ujedno izradio brončane reljefe. Nakon toga izrađuje samo reljefe od pocakljene gline, koji su većinom uokvireni vijencima od cvijeća i voća. On nije izumitelj ove keramičke tehnike, ali ju je prvi primijenio na djela većeg opsega. Isprva je rado upotrebljavao mnogobrojnu šarolikost, dok se kasnije služi samo s dvije boje (bijelom na modroj pozadini). — Njegov sinovac i najznačajniji učenik Andrea d. R. (1435—1525) od samog je početka specijalista u keramici, i to dvobojnoj. Nasuprot plemenito vedroj dražesti Lukinih djela njegova daju nemiran i sentimentalan dojam. Od njegove majstorske ruke potječu u čitavom svijetu znamenita djeca u povojima u kolonadi firentinskog nahodišta, zatim snažna djela u samostanu La Vernia, Pohođenje Marijino pred crkvom S. Giovanni u Pistoji i djelo njegove starosti Susret sv. Franje i Dominika u lođi S. Paolo u Firenci. Od njegovih sinova razvio je u svojoj domovini važniju djelatnost samo Giovanni d. R. (1460— poslije 1529), koji se vraća polihromiji najranijih Lukinih djela, ali na bitno nemirniji način u oblikovanju, koje odgovara ukusu građanskog realizma. On je prvi od članova ove porodice, koji redovito stavlja na svoja djela potpis i nadnevak. Njegov je posljednji i najznačajniji rad Sedam djela milosrđa i Život Marijin, oba u Pistoji. Od njegove je braće Luca ml. (1482—1547) načinio nacrt za podove u Rafaelovim lođama u Vatikanu; on se je kasnije iselio u Francusku, kako je to već prije učinio brat mu Girolamo (1438—1566). Girolamo je radio u dvorcu Madrid kraj Pariza i Fontainbleau-u, ali u tvrdom kiparskom materijalu (grob Caterine de’Medici).

LIT.: W. Bode, Die Künstlerfamilie D. R. (1878); L. M. Cavallucci i E. D. Molinier, Les D. R. (1897); M. Burlamacchi, Luca D. R. (1900); M. Crutwell, L. and A. d. R. and their successors (1902); P. Schubring, L. d. R und seine Familie (1905); J. de Foville, Les D. R. (1910); W. Bode, Die Familie D. R., Werke (1914); A. Marquand, Luca d. R. (1914); Isti, Andrea d. R. and his atelier (1922); Isti, Giov. d. R. (1926); Isti, The brothers of Giov. d. R. (1918); Isti, R. heraldry (1918).F. C.