DELLA QUERCIA, Jacopo, * Quercia Grossa (kod Siene) između 1367 i 1374, † Siena 20. X. 1438, talijanski plastičar. G. 1435 postao je graditeljem katedrale u Sieni. Počeo je, čini se, kao kipar u drvu, a pobude je primio od nizozemske i francuske gotike u zbirkama Guinigijevim (Lucca). U kasnijim radovima, koji su svi u mramoru, izuzevši brončani reljef za krstionicu S. Giovanni u Sieni, spaja on s ozbiljnim i živim ranorenesansnim predočivanjem neka sjećanja na izvijene silhuete nordijsko-gotičke umjetnosti. To vezanje dvaju smjerova izbija na spomeniku Ilarie del Caretto (Lucca, 1406) i obitaelji Trenta (San Frediano, 1413). Najznamenitije mu je djelo za Sienu iz vremena od 1408-19 kiparski ukras zdenca Fonte Gaia: niz u visoku reljefu izvedenih pojedinačnih figura kao i krasni reljefni prikazi stvaranja svijeta. Originalni reljefi zamijenjeni su Sarrocchijevim kopijama, a oni se nalaze u Palazzo Pubblico. Najzrelije je njegovo djelo: skulpture portala crkve San Petronio u Bologni nastale između 1425 i 1438. Osim toga je D. načinio za crkvu San Petronio niz portreta, reljef s Madonom i posve neobičan lik sv. Petronija. U Bologni (S. Giacomo Maggiore) nalazi se i zadnje mu djelo, grob A. G. Bentivoglia.

LIT.: C. Cornelius, J. D. Q., Halle 1896; F. Landsberger, J. D. Q., Leipzig 1924; I. B. Supino, J. D. Q., Bologna 1926; P. Bacci, J. D. Q.’ nuovi documenti e commenti, Siena 1929; L. Gielly, J. D. Q., Pariz 1931; G. Nicco, J. D. Q., 1934.F. C.