DELITZSCH, Franz, * Leipzig 23. II. 1813, † Leipzig 4. III. 1890, evangelički teolog i hebraist. U rodnom je gradu svršio bogoslovske i filozofske nauke i postigao 1835 doktorat iz filozofije. Isprva racionalist postao je doskora strogim evangeličkim vjernikom. Kao profesor na sveučilištima u Leipzigu, Rostocku, Erlangenu i od 1867 opet u Leipzigu držao je vrlo posjećena predavanja o Bibliji i biblijskim naukama. Kao dobar poznavao semitskih jezika, a osobito hebrejskoga, aramejskoga, sirskoga i arapskoga, izdao je opsežne komentare velikog dijela starozavjetnih knjiga, osobito Geneze, Psalama, Joba i t. d. Bio je najznamenitiji borac proti njemačkom antisemitskom pokretu. Osobito je žestoko u više publističkih spisa pobijao antisemita Rohlinga, koji je kasnije prihvatio hilijastičko naučavanje. Mnogo je nastojao da prevede Židove na evangeličku vjeru. Za njih je 25 godina uređivao i izdavao časopis Saat auf Hoffnung. G. 1886 osnovao je u Leipzigu Institutum Judaicum, koji je poslije njegove smrti prozvan Delitzschianum. Za Židove je preveo na hebrejski i Sv. Pismo N. Z.

BIBL.: Zur Geschichte der jüdischen Poesie (1836); Wissenschaft, Kunst, Judentum (1838); Vier Bücher von der Kirche (1847); System der biblischen Psychologie (1855, 1861²); Studien zur Entstehungsgeschichte der Polyglottenbibel des Kard. Ximenes (1871); Jüdischarabische Poesien aus vormuhammedanischer Zeit (1874); Jesus u. Hillel (1879³); Physiologie und Musik in ihrer Bedeutung für die Grammatik, besonders die hebräische (1868); Messianische Weissagungen in geschichtlicher Folge (1890).U.

2. Friedrich, * Erlangen 3. IX. 1850, † Berlin 23. XII. 1922, njemački asiriolog, sin protestantskoga eksegeta Franza Juliusa Delitzscha. Bio je profesor na sveučilištu u Leipzigu, Breslauu i Berlinu. Bavio se semitskom filologijom i poviješću religija bližeg Istoka. Prešao na čisto teologijsko područje i zanijekao povijesno značenje knjiga Staroga Zavjeta, a sadržaj svetih knjiga tumači najprije utjecajem balibonskih »panbabilonista«, zatim sumerskih spomenika »pansumerista«.

BIBL.: Među najvažnija od mnogobrojnih D-ih djela idu: Wo lag das Paradies? Leipzig 1881; Die Sprache der Kossäer, Leipzig 1884; Prolegomena eines neuen hebräisch.-aramäischen Wörterbuches zum A. T., Leipzig 1886; Die Entstehung der ältesten Schriftsysteme oder der Ursprung der Keilschriftzeichen, Leipzig 1897; Babel und Bibel, Leipzig 1905; Assyrische Grammatik, Berlin 1906; Sumerisches Glossar, Leipzig 1914; Babel und Bibel bila su njegova predavanja na sjednicama carske akademije u nazočnosti pruskoga cara godina 1902 i 1904, koja su kasnije tiskana. Ali potpunu uzbunu i protestanskoga svijeta, napose konzervativaca, unijelo je njegovo djelo Die grosse Täuschung, Stuttgart—Berlin 1920, kojim ruši i same temelje Staroga Zavjeta.N. Ž-ć.