DELIRIJ (od lat. delirare, »zabrazditi, buncati«). U psihijatriji je pojam d. mijenjao tokom vremena značenje. Nekada se tako nazivalo svako poremećeno duševno stanje, koje bi nastalo od oštećenja mozga, a očituje se nepovezanim govorom i radnjama te neskladnim afektivnim izražajima. Izraz kronični upotrebljavao se i kao općeniti naziv za kronične duševne bolesti. Totalni d. značio je, da postoje smetnje na svim područjima duševnog djelovanja, a parcijalni, da su smetnje samo na jednom području, na pr. samo kao tvorba ludih misli.

Danas se pod tim pojmom označuje stanovita vrsta obično prolaznih smetenih stanja na osnovi poremetnje svijesti. Svijest je u takvom smislu pomućena, da je povišen prag primanja vanjskih doživljaja, a unutarnji su duševni doživljaji kaotični, živahni i lebde kao neke slike i scene, pa sveukupna poremetnja svijesti ima značaj sanjanja. Kod d-a postoji uza smetnju svijesti kao naročit znak nemir, motorička živahnost sve do najjačih uzbuđenja. Postoje živahne vidne i slušne halucinacije. Tok je misli isprekidan, nesuvisao; nastaju neodređene lude misli. U govoru se onda to sve očituje kao nesređeno buncanje.

Delirium blandum seu mite je d. bez motoričkog nemira, kod vrste delirium mussitans nemir se od općenite klonulosti očituje samo kao nerazumljivo mrmljanje i čeprkanje prstima, dok je za delirium furibundum značajan baš jak nemir s nasilnim činima. Takvi d-i i delirantna stanja nastaju obično kao izraz oštećenja mozga kod većine infekcioznih bolesti: tifusa, gripe, upale pluća, sepse. Budući da nastaju za vrijeme groznice, nazivamo ih febrilni d-i; u početku bolesti dolaze kao inicijalni d-i, ali dolaze i onda, kad bolest jenjava. Kao toksični d-i dolaze kod različnih otrovanja: alkoholom, narkotičnim sredstvima ili drugim otrovima. Kao povremena stanja smetenosti javljaju se d-i kod epilepsije, histerije, pa i u toku drugih duševnih bolesti.

Delirantna misao, u duhu francuske psihijatrijske škole, znači ludu misao uopće, t. j. zabludu mišljenja, koja bolesno nastaje i koja se ne da ispravljati s pomoću umovanja. Sveukupnost takvih ludih misli kod jednog bolesnika označuje se kao delirij, naročito, ako se to ističe kao najupadljiviji izraz duševne bolesti. Deliriji se grupiraju prema različnim sadržajima, pa tako ima u francuskoj psihijatriji različnih delirija. Mi ih nazivamo ludilo (njem. Wahn), na pr. ludilo proganjanja, vjersko ludilo. Gore opisana stanja poremećenja svijesti nazivaju se u francuskoj literaturi akutni delirij.

U prenesenom značenju pod izrazom d. (kao na pr. »u deliriju oduševljenja«) označuje se stanje gubitka duševne ravnoteže pod utjecajem jakog, osobito kolektivnog afekta, pa ljudi viču ili rade što drugo, gotovo kao da su izvan sebe.

Delirium tremens je naročit oblik d-a kod kroničnih alkoholičara, kod kojih već postoje znakovi kroničnog alkoholizma u tjelesnom i duševnom području. Kao predznaci d-a obično se javljaju stanja straha, poglavito noću, pojedine vizije, a i epileptički napadaji. Onda se uz neke prigodne uzroke (upala pluća, kakva ozljeda ili nagla apstinencija od alkohola) razvije naglo sam d. Javlja se grubo drhtanje ruku, jezika, a i tijela, kao pokretni nemir sa smetnjama ravnoteže. Nastupa posvemašnja nesanica i jako znojenje. Svijest je djelomično pomućena, postoji dezorijentacija za mjesto i vrijeme, ali se s bolesnicima može razgovarati. Oni imaju vidne halucinacije: vide različne životinje, obično sitne bijele miševe, štakore ili neke eksotične prikaze, pa niti, žice, kosu. Sve ima često oblik fantastičnog, scenskog doživljavanja. Bolesnici su u strahu, boje se proganjanja, a obično su sugestibilni. Uza sve to postoji euforija, neka bezbrižna raspoloženost. S vremenom postaje nemir sve jači. Bolesnicima se često utvara, da su u svom zvanju, u gostionici, u podrumu, pa vrše takve kretnje. D. traje 3—7 dana, a bez liječenja prijeti smrtonosni svršetak u 10—20% zbog slabosti srca. Misli se, da je preduvjet za nastup d-a oštećenje jetara alkoholom, pa se danas u tom smislu i vrši liječenje.Z. S.