DELILLE, abbé Jacques, * Aigueperse (Puy-de-Dôme) 22. VI. 1738, † Pariz 1. V. 1813, francuski pjesnik. Nezakoniti je sin odvjetnika Antoine Montaniera iz Clermont-Ferranda, učio u koležu u Lisieuxu te bio profesor u Beauvaisu, Amiensu i Parizu. Tu je 1769 objelodanio prijevod Vergilijevih Georgika postigavši znatan uspjeh: pet izdanja u toku jedne godine. Zahvaljujući tom prijevodu izabran je, na prijedlog Voltaira, članom Francuske akademije (25. III. 1774). Doskora je naslijedio Lebeaua na katedri latinskog pjesništva na Collège de France, dok mu je grof d’Artois pribavio prihod opatije Saint-Séverin. Unatoč naslovu »abbé«, D. nije bio zaređen, bio je uostalom oženjen. Rado je bio viđen na dvoru Marije Antoinette i u visoku društvu. Njegov pjesmotvor Jardins ou l’Art d’embellir les paysages (1782) imao je također velik uspjeh, premda danas vrijedi samo još kao kulturni dokumenat. Izgubivši za revolucije mjesto i prihode D. je odselio u Švicarsku, odanle u Njemačku i konačno u Englesku, odakle se vratio 1802. Vraćena mu je stolica na Collège de France, ali D. je odsada živio povučeno, pogotovo jer je u to doba sasvim oslijepio. Objelodanio je redom deskriptivne epove: L’Homme des champs ou les Géorgiques françaises (1802), la Pitié (1802), L’Imagination (1806), Les Trois règnes de la nature (1808), la Conversation (1812), te prijevode »Eneide« (1804) i »Izgubljenog raja« (1804). Rijetko koji pisac bio je toliko »u modi«, ali i tako potpuno zaboravljen. Nakon pobjede romantizma D. je pao sasvim u zaborav. Ipak ima mjesto u povijesti francuskog pjesništva kao veoma vješt stihotvorac. Njegova djela su često tiskana, a najbolje je izdanje iz 1824, u 16 sv. (Michaud).

LIT.: Sainte-Beuve, Portraits littéraires, I.-II., 1836; A. Malet, D.: Le poème de la Conversation, Revue d’Auvergne, 1884; L. Maigron, Un manuscrit inédit sur D., Revue d’histoire littéraire de la France, 1907, 1908, 1910, 1912—15.P. Cl.