DELIBLATSKI PIJESAK (u okolici samo Pijesak), najpoznatiji evropski pješčani kraj, u južnom Banatu između naselja Deliblato, Mramorak, Vladimirovci, Alibunar, Nikolinci, Izbište, Jasenovo i Dubovac. U obliku elipse, kojoj se duža os pruža od JI prema SZ, pokriva oko 300 km2; rubni dijelovi pripadaju okolnim općinama, a glavni je dio (250.540 km2) pod državnom upravom. Dine, protegnute smjerom JI—SZ, kojim puše jaka i suha košava, određuju izgled zemljišta. U ji dijelu su dine, koje ih izdvajaju, jače izražene, te mjestimice postoji visinska razlika do 8 m. Najviše su točke: Crni Vrh (191 m) u ji i Vačereatu (194 m) u sz dijelu, a cijeli D. p. izdiže se iznad okolnog zemljišta prosječno 70—90 m. Pri bušenjima je utvrđeno, da dopire i do 200 m dubine. Na površini je žućkaste, mjestimično i sivkaste boje; u ji dijelu je krupniji, u sz sitniji, što odgovara smjeru i jakosti košave. Pješčani sastav utječe i na klimu, koja pokazuje velika termička kolebanja, ali je količina oborina (oko 650 mm) dovoljna za šumski pokrov. Prema povijesnim podatcima D. p. je i prije bio pod šumom, koja je uništena sječom, požarima i sl.; posljednje uništavanje u vezi se s naseljavanjem južnog Banata u 18. st. Na ogolićenom pijesku oživio je rad košave, koja je pijesak prenosila od JI prema SZ. Ne samo da je pijesak postao pokretan i neplodan, nego su njegovi nanosi ugrožavali i okolno plodno zemljište. G. 1818 počeo je sustavni i naporni rad na učvršćivanju i pošumljivanju, kopanju bunara i gradnji lugarnica, a završen je uglavnom 1907. Dobro uređena nadzorna služba mora i dalje bdjeti nad postupcima zakupnika pašnjaka i lovišta, oprezno čuvati postignute uspjehe i popunjavati praznine. Sjeverozapadna polovica s finijim pijeskom, koji zadržava više vlage, najvećim je dijelom zasijana travama i pretvorena u pašnjake, dok su neravniji, ji dijelovi pod šumom (bagrem, breza, bor, ponešto lipa i hrast i dr.). Vinogradi na privatnim posjedima rubnog dijela daju veoma dobar plod.
LIT.: J. Balen: Pošumljavanje Deliblatskog pijeska, Zagreb 1926; T. Spanović, Deliblatski pijesak, Šumar. list, Zagreb 1936; N. Košanin, Deliblatski živi pesak, Opis puta III. kong. slov. geogr. i etnogr., Beograd 1930.J. R-ć.