DELAVRANCEA, Barbu Ştefanescu, * Bucureşti 1858, † Jasi 1918, pisac i političar. Počeo književničku karijeru romantičkim novelama Sultănică, Trubadurul, Linişte (Mir), Odinioarea (Nekada), a nastavio u naturalističkom pravcu, nekako kao naš Kumičić. Ne gleda idilički na život rumunjskog seljaka kao Alecsandri (v.), nego naturalistički crta sudbinu napuštene djece, mladost bez vodiča (Paraziti), zatim žene, koje upropaštavaju kuću i djecu, škrtce (Hagi Tudose). U crtanju mladih djevojaka izbija ipak po koja svijetla crta (Irinel, Fobie). U zadnjoj zbirci novela pod naslovom Între vis şi vieaţa (Između sna i jave) usklađuje oba smjera. Realistički pravac unosi i u rumunjsku povijesnu dramu. U trilogiji: Apus de soare (Zalaz sunca), Viforul (Vihor) i Luceafărul (Zvijezda večernjica) prikazuje najznačajniji period rumunjske povijesti, lik Stjepana Velikoga (Ştefan cel Mare, v.), njegova nećaka i sina. Kao političar bio je nacionalist, t. j. protivnik Madžara, i radnik na ujedinjenju rumunjskih zemalja i pristaša konzervativne stranke. Kao osobiti govornik mnogo je pridonio ulasku Rumunjske u prošli svjetski rat.P. S.