DELAUNAY, Jules Elie, * Nantes 12. VI. 1828, † Pariz 5. IX. 1891, francuski slikar. U pariškoj akademiji bili su mu učitelji H. Flandrin i L. Lamothe. Bio je u Italiji, gdje s Ingresova klasicizma skrene na stazu slikarstva quattrocenta. Tokom daljeg razvoja ogleda se u njegovim radovima težnja za učincima svijetla i sjene. Postaje jedan od zastupnika tadašnjega službenoga povjesničkog slikarstva, ali svoje najbolje radove (Pričest apostola, 1865, Kuga u Rimu, 1869, Smrt Nesova, 1869, Iksion se ruši u Had, 1876) zna prožeti i nekom epskom veličinom. Povjeravali su mu i dekorativne zadaće (dvorane državnog vijeća u Palais-Royalu, stubište pariške vijećnice i dr.).F. C.