DE LA GARDIE ili Ponce d’Escouperie, švedska velikaška porodica francuskog podrijetla, iz Roussola u Languedocu, gdje je poznata od 1300. — De la G. Pontus, kasniji švedski barun od Ekholma (* Roussol 1520 ili 1530, † Narva 5. XI. 1585), bio je najprije u službi Piemonta, a 1556 sudjelovao u vojsci, poslanoj u pomoć škotskoj kraljici Mariji Stuart. G. 1559 je u danskoj službi, 1565 u švedskoj, gdje je postao feldmaršal. G. 1580 osvoji od Rusa Livonsku te postane njenim namjesnikom. — Njegov sin De la G. Jakob Pontusson (* Reval 20. VI. 1583, † 12. VIII. 1652) poveo je 1610 plaćeničku vojsku u pomoć Vasiliju Šujskom u Moskvu, osvojio Novgorod i podvrgao ga švedskoj vlasti, no kod Pskova je odbijen od Rusa, kojih se položaj poboljšao nakon izbora Mihajla Romanova 1613. De la G. je doduše pobijedio 1614 kod Staraje Ruse, ali se kralj Gustav Adolf odlučio vratiti u Švedsku. Nakon mira u Stolbovi (1617) postade feldmaršal, pa namjesnik u Rigi i Livonskoj. — Njegov sin De la G. Magnus Gabriel (* Reval 15. X. 1622, † Vänngarn 26. IV. 1686), grof od Läckö i Arensburga, bio je ljubimac kraljice Kristine, koja je namjeravala da se za nj uda. G. 1646 poslala ga je u misiju u Francusku. Po svom povratku 1647 oženio se njenom sestričnom Marijom Eufrozinom od Zweibrückena. G. 1653 pade kod kraljice u nemilost, no 1654 povjeri mu Karlo X. vrhovno zapovjedništvo nad vojskom u borbama protiv Rusa i Poljaka. Vodio je pregovore za mir u Olivi (1660) i bio imenovan državnim kancelarom. Za malodobnosti Karla XI. bio je član regentskog vijeća. G. 1672 sklopio je savez s Francuskom. Karlo XI. stavio ga je 1682 pod istragu, ali mu je dopustio, da se povuče na svoje imanje, gdje je živio do smrti izgubivši najveći dio svog imutka. Bio je čovjek uman i velik zaštitnik književnosti i umjetnosti.