DELACROIX, Eugène, * Charenton Saint-Maurice, 25. IV. 1798, † Pariz, 13. VIII. 1863, francuski slikar. Više nego njegov kratki boravak u atelieru Guérina (1816) i u Ecole des beaux-arts (1818) važni su za njegov razvitak općenje s Grosom i Géricaultom, njegovi dodiri s romantičarskim piscima, upoznavanje engleskih pejzažista za boravka u Engleskoj (1824—25) te upoznavanje arapskog života za putovanja u Maroko (1832).

G. 1822 izložio je La barque de Dante, za kojim slijede osobnija i sjajnijim bojama izvedena djela, potaknuta većinom književnošću, u kojima zanosno prikazuje romantičke slike: Le massacre de Scio (1824, djelo je pobudilo simpatije za grčki rat za oslobođenje), La mort de Sardanapale (1827), Hamlet et les fossoyers, La mort d’Ophélie, Le naufrage de Don Juan (1841). Rjeđe se nadahnjuje dnevnim događajima: La Liberté conduisant le peuple (1835). — Nakon puta u Maroko pružaju mu brojne predmete Istok i antikni svijet: Les femmes d’Alger (1834), Noce juive au Maroc, i t. d. ... Médée (1838), Cléopâtre (1839), La justice de Trajan (1840) i t. d.

Službene narudžbe, kojima su ga obasipali od 1833, navele su ga na velike dekorativne radove, koji su odgovarali njegovu daru. U zgradama Zastupničke komore, Luxembourga, Louvra, u pariskoj grad. vijećnici, u crkvi Saint-Sulpice izradio je goleme kompozicije, u kojima izražava uzvišene misli, a da nikad ne zapada u apstrakciju i bezbojni simbolizam.

Kao obrazovani umjetnik i duboki mislilac on promišlja svoju tehniku i svoje djelo, koje ostvaruje kao u nekoj groznici. Nesigurnosti i katkada netočnosti crtanja iščezavaju pod čarom divne i znalački iskorišćene boje. Njegove dugo i strpljivo pripravljane kompozicije zadržavaju čitav onaj zanos i svu onu živahnost, koje drugi umjetnici poznaju tek pri skiciranju.

BIBL.: D-ov dnevnik i dopisivanje otkrivaju umjetnikove misli, brige i neprekinuto istraživanje. Zadnje i najbolje je izdanje izašlo kod Plona, brigom André Joubina: Journal 1822—63, 3 sv., Pariz 1932; Correspondance 1804—63, 4 sv., Pariz 1936—37. Članci su mu sabrani u Oeuvres littéraires, 2 sv., Pariz, Cres 1923.

LIT.: Od brojnih monografija o D-u ističu se: M. Tourneux, E. D. Pariz 1886 (s bibliografijom); R. Escholier, E. D. peintre, graveur, écrivain, 3 sv., Pariz 1926—1928.J. D-e.