DEKSIP, 1. Publije Herenije (II. Ἑρέννιος Πτολεμαίου Ἕρμειος), atenski retor i povjesničar (210—273 po Kr.). Bio je sjajna pojava u doba propadanja Grčke. U svom rodnom gradu vršio je visoke službe (ἄρχων βασιλεύς i ἄ. ἐπώνυμος). Kada su 267 gotski Heruli napali Atenu, on je vatrenim govorom potaknuo sugrađane na otpor. Napisao je 3 povjesnička djela: Povijest iza Aleksandra (Τὰ μετὰ Ἀλέξανδρον) u 4 knjige, vjerojatno izvadak iz Arijanova istoimenog djela, Skitsku povijest (Σϰυϑιϰά o ratu s Gotima u 3. st.) i Kroniku (Χρονιϰά στορία μετ) u 12 knjiga do smrti cara Klaudija II. (270). U 4. st. nastavio ju je Eunapije u svom djelu Kronika iza Deksipa (Χρονιϰάὴ ἱστορία ἡ μετὰ Δέξιππον) u 14 knjiga, koje je sezalo do Honorija i Arkadija (270—404). Radi sažetog načina pisanja D-ova su djela bila veoma raširena. Zbog njegovih zasluga za grad podigli su mu građani spomenik, kojega nam je podnožje s natpisom sačuvano (CIA III 716).

2. Novoplatonik iz sredine 4. st. pos. Kr. Poznat je po svom komentaru Aristotelovim Kategorijama (Ἀπορίαι ϰαὶ λύσεις εἰς Ἀριστοτέλους Κατηγορίας). Tim je djelom

htio pobiti Plotinove prigovore nauci o kategorijama. Napisao ga je pod utjecajem Porfira i Jambliha.

3. Hipokratovac (Ἱπποϰράτειος) iz Kosa, iz 4. st. pr. Kr. Izbavio je svoj rodni grad od rata tako, da je izliječio oba sina karskoga kralja Hekatomna. Napisao je liječničku knjigu Ἰατριϰὸν βιβλίον i spis o prognozama (Περὶ προγνώσεων) u 2 knjige. Izradio je, očito pod utjecajem Herodika iz Knida, sistem o postanju bolesti držeći sluz i žuč osnovnim tvarima ljudskoga tijela. Ova dva soka uzrokuju bolesti, kad preotmu mah u ljudskom tijelu radi češćega i nepravodobnog dovođenja hrane. Raznolikosti bolesti uzrokovane su množinom obadvaju sokova i mjestom, na kojem se smjeste.Z. D.