DEKORACIJA (prema lat. decoratio, »ukras«). Dekorativno — u suprotnosti s pojmom konstruktivno — jest u prvom redu sve ono, što se primjenjuje za ukras vanjštine ili unutrašnjosti pojedinog građevnog objekta. Pritom pojam d-e ne smjera na pojedini ukrasni motiv ili ornamenat, već na ukras kao cjelinu. — U građevinarstvu postoji čisto arhitektonska izvanjska dekoracija, naročito na pročeljima zgrada (polustupovi, konzole, zabati, niše, zidne izbočine), i ornamentalna d., koja se sastoji od elemenata iz područja plastike i elemenata slikovnih. Plastična se d. sastoji od reljefa, kipova, te geometrijskih, biljnih i životinjskih motiva, a slikovna od različnih slikarija, mozaika, inkrustacija i sl. Postoje međutim često kombinacije jednih i drugih. Dekorativni su elementi značajni za sve slogove od najstarijeg do najnovijeg doba, te sačinjavaju ono, po čemu se razlikuju pojedini slogovi. Za unutrašnju d-u dvorana, soba, predvorja i hodnika služi štuk, opločivanje raznobojnim kamenom i mramorom, sagovi, gobelini, zastori, tapete, posoblje, slike, rasvjetna tjelesa i svi ostali proizvodi umjetnog obrta, koji pored praktične imaju i ukrasnu svrhu. Uslijed okolnosti uvjetovanih mjestom i vremenom dekoracija je ili jednostavna i skromna, ili bogata i raskošna. Ona odgovara stupnju ukusa i kulture, a u cijelosti daje značajku pojedinom stilu. — U kiparstvu se naziva dekorativnim onakvo djelo, koje nije određeno da postoji kao samostalna umjetnina, već ima služiti u vezi s izvjesnom okolinom, na pr. kao ukras fasade, portala, prostorije, vrta, i t. d. — U slikarstvu se dekorativnim označuje onakvo djelo, što prvenstveno služi za ukras, pa je stoga i izrađeno tako, da su u njemu jače naglašeni temeljni oblici i boje, a bez isticanja pojedinosti ili zalaženja u traženje pojedinačnih značajka nekog predmeta. Dekorativna umjetnost je skupni naziv za svaki umjetnički rad, koji služi prvenstveno za ukras; to se tiče sviju grana umjetnosti, a napose umjetnog obrta. — U kazalištu se naziva dekoracijom sve ono, što služi za ostvarenje određene sredine na pozornici, u koliko spada u područje slikanja ili plastike. → scenografija.

LIT.: Literatura o d-i nalazi se djelomično u svima onim djelima, koja govore o dekorativnoj umjetnosti, stilovima, ornamentici i sl. Posebno se mogu navesti: G. Semper, Der Stil in den technischen und tektonischen Künsten oder praktische Ästhetik (Frankfurt, 1878—79); A. Riegel, Stilfragen (Berlin, 1893)); A. Melani, Arte decorativa antica e moderna (Milan, 1910); A. Grabar, La décoration byzantine (Pariz, 1928); G. Kowalczyk, Dekorative Skulptur aus den Hauptepochen der Kunst (Berlin s. a.).S. B.