DEKKER, 1. Eduard Douwes (poznat pod pseudonimom Multatuli), * Amsterdam 1820, † Niederingelheim (Njemačka) 1887, nizozemski pripovjedač i dramatik. Od 1839 na Javi kao nizozemski kolonijalni činovnik, 1851 »Asistent-rezident« u Ambonu, zatim u Lebreku. Žestoko je napao (napose u najpoznatijem svom djelu Max Havelaar) nizozemsku upravu, uzimajući u obranu urođenike; opomenut radi toga od svojih starješina ostavio je službu, te od 1860 dalje živio dosta oskudno u Amsterdamu, zatim je prešao u Njemačku, gdje je umro. Sarkastičan satirik, napadao je ne samo državne vlasti nego i vjeru, ustajući protiv svega, što je dogmatično i konvencionalno, no pri tom nije imao vlastitih pozitivnih ideja. U kritici Nizozemske nije pisao samo o upravi kolonija, nego i o domaćim prilikama, napose o licemjerstvu nizozemskih trgovaca. Njegove Ideen (1862—1877 u 7 svezaka) dosta su kaotične: pripovijetke, bilješke, uspomene, sad ironične, sad sentimentalne, po idejama parodoksne te kao i sva ostala njegova djela nejednake vrijednosti. Roman Woutertje Pietersen imao bi biti roman razvoja inteligentna mladića u uskogrudnoj malograđanskoj okolici, ali je (značajno) ostao nedovršen. Nije bio filozof (kao što je on o sebi mislio) nego oštar pisac, koji je znatno djelovao na svoje vrijeme, ali više svojom ironijom i satirom nego li unošenjem pozitivnih ideja ili književnom vrijednošću svojih djela. Ostala su mu djela: Over vrijen arbeid (1862), Millioenonstudiën (1870), Specialiteiten (1871).

LIT.: v. Vloten, On Kruid onder de tarwe (1878); Vosmaer, Een zaaier (1884); J. de Gruyter, Het loven en de werken van E. Douwes Dekker (2 sv., 1920).Lj. M.

2. Thomas, * London 1572 (?), † London 1632 (?), engleski dramatičar. O njegovu životu ne znamo gotovo ništa. Philip Henslowe je u svom Dnevniku zabilježio, da je D. počeo pisati za pozornicu 1596, a 1597 da je već bio poznati dramatičar, te navodi njegova djela, od kojih se većina izgubila. G. 1599 napisao je više drama, od kojih su se sačuvale samo dvije: The Shoemaker’s Holiday (1600) i Old Fortunatus (1600). U prvoj je obrađen karakter Simona Eyrea, londonskog postolara, iz Deloneyeva djela The Gentle Craft. Tu je D. realistički vjerno i s vedrim humorom prikazao pučki (ne aristokratski) život Londona u doba kraljice Elizabete. U drugoj drami, koju je osnovao na jednoj staronjemačkoj priči, D. je idealist; romantičan duh prožima cijelu dramu, te se pomalo nazire utjecaj Marlowea.

Kao odgovor Ben Jonsonu za napad u Poetasteru ismijeva ga u komediji Satiromastix u licu Horacea Juniora. Prema običaju toga vremena napisao je mnogo drama u suradnji s poznatim dramatičarima: s Chettleom i Haughtonom Patient Grissill (1600, 1603), s Websterom Sir Thomas Wyat (1602), Northward Ho (1604) i Westward Ho (1604), s Middletonom The Roaring Girl (1611), s Massingerom The Virgin Martyr (1622). Između samostalnih djela ističe se The Honest Whore (1604) u dva dijela, gdje je D-ov realizam došao do punog izražaja.

I u prozi došao je do izražaja njegov humor i realizam. U The Wonderful Year (1603) prikazuje strahote kuge u Londonu. Iz iste je godine satira protiv žena, njihovih slabosti i obmana The Bachelor’s Banquet. Svojim humorom stvara atmosferu nedostižive živahnosti. Slabe strane života elizabetskog Londona ocrtao je u The Bellman of London (1608), The Gull’s Hornbook (1609), The Seven Deadly Sins of London (1606). The Double PP (1606) je satira protiv katolika. G. 1620 napisao je Dekker his Dreame, gdje iznosi neke autobiografske momente. Poslije duže stanke (neko je vrijeme proveo i u tamnici zbog dugova) napisao je dramu Match Mee in London (1631), u kojoj je još uvijek jak njegov realizam. — D. nije velik pjesnik ni snažan dramatičar, ali je jedan od najinteresantnijih pisaca elizabetskog doba, jer je umjetničkom iskrenošću i realizmom dao značajnu osobinu drami toga vremena.

BIBL.: D-ove je drame izdao R. H. Shepherd u 4 sv. 1873, a ostala djela A. B. Grosart u 5 sv. 1884—86.

LIT.: Hunt, Th. D. (1911); E. K. Chambers, The Elizabethan Stage (1923).R. F.