DEKAN (engl. Deccan, iz sanskrit. Dakšina »južni«), pod ovim se imenom razumijeva južni dio Indije ili samo trokutna visoravan, kako je i ovdje obrađena. Sjeverna granica nije potpuno jasna, uzima se linija između Cambay zaliva i sjevernog kraja Bengalskog zaliva: t. j. gorja Satpura, Mahadeo Hills, Amarkantak i Meghazani Hills. Jugozapadnu granicu čine Zapadni Gathi a jugoistočnu Istočni Gathi. Zapadni Gathi su viši i dosta jedinstven vijenac, od koga prijevoj Palghat na krajnjem jugu odvaja Anamalai gorje (2697 m). Istočne Gathe predstavljaju prostranim dolinama odvojeni grebeni, kod kojih je najveća visina 1.645 m.

Dekan se sastoji od arhajskih granita i kristalastih škriljavaca. Na toj osnovi ima paleozojskih naslaga. Svojom osnovnom građom D. odgovara Australiji i Madagaskaru, s kojima predstavlja ostatke paleozojskog kontinenta Gondvane. Preko ovih najstarijih stijena izlili su se u sjeverozapadnom dijelu u vremenu između krede i eocena golemi pokrivači lave »Dekantrapp« (oko 700.000 km²). Debljina tih dolerita je oko 1.000 m.

Visoravan D. se spušta od zapada prema istoku, u kojem pravcu teku i glavne rijeke. Nad starijim naslagama istočnog i južnog dijela izdižu se na visoravni osamljena brda, dok je eruptivna ploča sjeverozapadnog dijela odvojena u veće i manje dijelove. Na starim stijenama nalazimo kao rastresito zemljište laterit crvenkaste boje, a raspadanjem vulkanskog pokrivača stvara se plodna crna zemlja regur, koju, po glavnoj kulturi, zovu i pamučnom zemljom.

Jugozapadni monsun izlučuje kiše (preko 2000 mm) na primorskim stranama Zapadnih Gatha, dok je kopneno podnožje dosta suho (manje od 580 mm). Dalje prema sjeveroistoku količina oborina raste (preko 1000 mm). Cijeli se kraj odlikuje visokim temperaturama, ali je razlika između dana i noći dosta velika.

Srednji dio D. ima osobine stepe. Obrastao je travama i trnovim žbunjem s odvojenim lugovima po vlažnim depresijama i duž rijeka. Na dijelovima, koji primaju više oborina, nalazimo monsunsku šumu, koja u sušnom periodu gubi lišće. U sjeveroistočnom dijelu, gdje ima dovoljno oborina i na obroncima Zapadnih Ghata (teak-drvo) su guste šume. Suša je najveća zapreka ratarstvu. Gajenje riže u jugozapadnim dijelovima moguće je samo umjetnim navodnjavanjem. Pravljenje umjetnih jezera zagaćivanjem i najmanjih tokova stara je vještina stanovnika ovog kraja. Na regur-zemljištima sjeverozapadnog dijela gaje se industrijske biljke. Žita (ječam, pšenica i dr.) gaje se poglavito u središnjim suhim predjelima. Žetva često propada zbog suše i glad je čest gost u D-u. Moderni uređaji za navodnjavanje nastoje otkloniti tu opasnost. Stočarstvo je slabo razvijeno; za zimskih i proljetnih suša stoka mnogo izmršavi i često gine. Arhajska podloga južnog i sjeveroistočnog dijela je bogata rudnim blagom. Mangan, željezo, ugljen, boksit, nešto zlata i dijamanata glavne su rude. Vodopadi na mjestima, gdje se rijeke spuštaju sa središnje visoravni u obalske ravnice bogat su izvor električne energije, koja je osnova suvremenog veleobrta.

S izgradnjom željezničkih pruga i cesta, osobito u južnom dijelu, počeo se razvijati i veleobrt. U sjeveroistočnom dijelu je zastupana isključivo preradba pamuka, dok je u južnom dijelu uz jak tkalački veleobrt razvijena prerada duhana, uljanih plodova i kemijski veleobrt (→ Indija). Preko D-a idu važne indijske pruge: Bombay—Madras; Delhi—Madras; Kalkuta—Bombay; Madras—Calicut. Glavne raskrsnice su Nagpur na sjeveru, Haidarabad u srednjem dijelu i Bangalore na jugu. Na prostoru od 515.845 km² živi oko 36,625.000 stanovnika (1931) ili 71 na 1 km². Gustoća je najmanja u šumskim krajevima sjeveroistočnoga dijela a najveća u južnim krajevima, gdje nalazimo početke suvremenog gospodarstva. Glavni dio stanovništva čine Dravidi. Duž Zapadnih Ghata prodrli su tursko-iranski narodi, a u krajni SI mongolski. U središnjem dijelu žive australoidni Dravidi. Većina stanovnika pripada hinduskim sektama, a muslimani su vladajući stalež.

Glavni dio D-a zahvataju vazalne države pod engleskim vrhovništvom: Mysore na jugu i Haidarhabad na sjeveru. U britanskoj kolonijalnoj upravi sjeverozapadni dio pripada pokrajini Bombay, jugoistok pokrajini Madras a krajnji sjever središnjim pokrajinama.

Gradovi D. smješteni su uz osamljene bregove, na kojima su njihove utvrđene akropole »drug« ili »garh«. Jače su se razvile samo prijestolnice feudalnih država: Haiderabad (v.) Mysore (v.) i dr. Bolju su sudbinu imali gradovi pod neposrednom britanskom upravom bilo kao upravna i privredna središta: Nagpur (v.), Poona (v.), Sholapur (v.) i Coimbatore (v.) ili kao vojnička mjesta: Bellary i Sekunderabad (v.).

Starija je prošlost D-a slabo poznata. Amo su se pred jačim osvajačima, koji su dolazili sa sjevera, redovito povlačili slabiji narodi. Krajem 13. st. je D. priključen delhijskom kraljevstvu, od koga ga polovicom 14. st. odvaja dinastija Bahmanida, ali se već krajem 15. st. počinju odvajati samostalne državice. Mongolski kraljevi su koncem 17. st. osvojili gotovo cijeli D., ali nisu uspjeli potisnuti vlast domaćih maharadža, te je englesko osvajanje našlo zemlju podijeljenu među više samostalnih feudalnih država.

BIBL.: P. V. d. la Blache i L. Gallois: Geographie universelle, IX, Asie des moussons, Pariz 1929; Fr. Klute, Handbuch der geographischen Wissenschaft. Vorder-und Süd-Asien. Potsdam 1931; N. Krebs: Indien und Ceylon, Stuttgart 1938.J. R-ć.