DEJOTAR (Δηιόταρος), tetrarh u Galatiji Tolistoboškoj. Već od trećeg rata s pontskim kraljem Mitradatom VI. sklon Rimljanima sprijateljio se sa svim rimskim vojskovođama na Istoku (Sula, Murena, Lukul, Pompej, Cezar, Kras, Katon, Antonije), a osobito s Ciceronom. Od Pompeja je osim dijelova Ponta i Male Armenije primio (63 ili 62) i kraljevski naslov. Otada nastoji zavladati cijelom Galatijom. U ratu između Cezara i Pompeja (49—48) pristaje uz Pompeja. Poslije bitke kod Zele (47) protiv Farnaka Cezar mu oduzme Malu Armeniju i pontske gradove te ih dade Mitradatu iz Pergama. Kad je po Mitradatovoj smrti tražio (46/5) svoje zemlje natrag, optužen od suparnika naročito zbog neprijateljskog držanja spram Cezara, morao se pred njim braniti. Optužbe odbija Ciceron u govoru Pro rege Deiotaro. Cezarova smrt (44) spriječila je odluku, ali je D. prisvojio Armeniju, a taj je posjed potvrdio Antonije, kad mu je D. isplatio 10 milijuna sestaraca. U bitci kod Filipa (42) pomaže Brutu i Kasiju, ali poslije prelazi k triumvirima. Umro je u visokoj starosti vjerojatno g. 40 pr. Kr. Lik mu je sačuvan na mnogim novcima.V. P-k.