DEISSMANN, Adolf, * Langenscheid (Nassau) 7. XI. 1866, njemački evangelički teolog, župnik u Herbornu, 1897 profesor u Heidelbergu, a od 1908 u Berlinu. Njegova je glavna zasluga, da se jezik Novoga Zavjeta ne proučava više izolirano kao poseban jezik inspiriranih knjiga, nego u vezi s jezikom suvremenih profanih grčkih spomenika. To je opći (ϰοινή) jezik više obrazovanih slojeva helenističkog vremena nego prostoga puka.

Glavna su mu djela: Bibelstudien (Marburg 1895); Neue Bibelstudien (Marburg 1897); Licht von Osten (Tübingen 1898, 1923⁴); Paulus (Tübingen 1911, 1925²).