DEHIO, Georg, * Reval 22. XI. 1850, † Tübingen 19. III. 1912, njemački povjesničar umjetnosti. Isprva istražuje opću povijest. G. 1877 postaje privatni docent, a 1892—1914 redoviti je profesor u Strassburgu. Prvo mu je djelo Geschichte des Erzbistums Hamburg—Bremen bis zum Ausgang der Mission, 2 sv., 1877. Kasnije se razvija u jednoga od najznamenitijih njemačkih povjesničara umjetnosti, kojemu je bilo glavno područje rada starija povijest arhitekture. Njegovo monumentalno djelo Die kirchliche Baukunst des Abendlandes (7 sv., 1884—1901), izdano u zajednici s G. v. Bezold-om, postalo je neophodno potreban priručnik, kao i Handbuch der deutschen Kunstdenkmäler (5 sv., 1905—12). Od monografija objelodanio je Die Genesis der christl. Basilika (1883) i Ein Proportionsgesetz der antiken Baukunst (1895) kao i Der Bamberger Dom (1924) i Das Strassburger Münster (1924). Temeljne stvari o zadaćama čuvanja spomenika sadržava spis Denkmalschutz u. Denkmalpflege im 19. Jahrh. (1905). Kruna je njegova rada Geschichte der deutschen Kunst (3 dvostruka sveska, 1919—26), u kojem djelu spaja razvoj umjetnosti s općenitim razvojem kulture. Osim toga napisao je niz manjih radova, djelomično sabranih u Kunsthistorische Aufsätze (1914), a objelodanio je i Kunstgeschichte in Bildern (1898—1901) te Denkmäler der deutschen Bildhauerkunst (1915 i d.).

LIT.: P. Clemen, Zum Gedächtnis an G. D., Die Denkmalspflege 1932.F. C.