DEFOE, Daniel, * London krajem 1659 ili početkom 1660, † London 26. IV. 1731, engleski književnik. G. 1683—4 bio je trgovac, kasnije trgovački zastupnik za inostranu robu, 1685 učestovao je u Monmouthovoj pobuni, a 1688 pridružio se vojsci Vilima III. Svoju je prvu trgovačku karijeru završio bankrotstvom (1692). G. 1693 tiskan mu je Essay on Projects, po kojem je smatran prvim modernim ekonomistom, jer je dao smjernice trgovačkom poretku najnovijeg doba. Kao praktični trgovac nije imao sreće: tek što se oporavio od prvog sloma i nastavio rad kao upravitelj i vlasnik ciglane, ponovno je propao (1703).

U poeziji se okušao nekoliko puta, ali nije dao veća djela. U njegovu radu naročito mjesto zauzimaju pamfleti, koje je pisao cijeli život, ali većina ih ima samo historijsku važnost. G. 1701 napisao je satiru u stihovima The True-Born Englishman, u kojoj brani kralja Vilima III. i njegovo holandsko podrijetlo. Učestvovao je u mnogim političko-vjerskim rasprama, a pisao je i o različnim pitanjima vanjske politike, o pravima naroda, o burzovnim spekulantima i t. d. Naročitu je zabunu podigao pamfletom iz crkvenog područja Shortest Way with the Dissenters (1702). Izazvavši gnjev Anglikanaca bio je bačen u tamnicu i izložen na stupu sramote tri dana (29.—31. VI.). Za tu prigodu ispjevao je jednu od svojih najboljih pjesama Hymn to the Pillory. To je za njega bio pravi triumf, jer ga je narod uzdizao kao heroja, ali i uzrok materijalnog i moralnog sloma. Otada je novinar bez skrupula, materijalist, čovjek moralno slomljen, osumnjičen kao najomraženiji najmljeni novinar toga doba. I dalje je pisao pamflete, od kojih je važniji Giving Alms no Charity (1704). U to vrijeme pada i osnivanje lista The Review, u kojemu kao jedini suradnik piše članke o aktualnim pitanjima politike i trgovine te o životu i običajima naroda.

Kao spremnom i spretnom političaru i publicistu vlada mu povjerava važnu političku misiju u Škotskoj, koju je izvršio uspješno. Rezultat je toga rada djelo History of the Union (1708—9). Ostala djela iz tog razdoblja nemaju veće važnosti osim A True Relation of the Apparition of one Mrs. Veal (1706), gdje se već nazire majstor pričanja. Svoju Reviju sam je potkopao osnovavši novi list Mercator, u kojem je iznio svoje poglede na trgovinu i tiskao među ostalima četiri pamfleta, koji zajedno čine A General History of Trade; zbog tog rada nazvan je »ocem slobodne trgovine«.

Pod kraj života nastojao je riješiti se premnogih objeda i muka, koje mu je prouzročio dotadašnji rad, te se prenio u područje mašte, da književnim radom popravi svoj položaj i osigura svoju porodicu. Tako je tek tada stvorio djelo, bez kojeg bi bio ostao gotovo nepoznat. Na 25. IV. 1719 objavljena je knjiga The Life and strange surprising Adventures of Robinson Crusoe. Djelo je oduševilo hiljade čitalaca. Za par mjeseci napiše drugi dio, The Farther Adventures of R. C., koji je po vrijednosti daleko ispod prvog. Način pisanja i konstrukcija djela izvedeni su tako, da kod čitaoca izazivaju utisak stvarnosti. U tome je D. uspio, ne zbog toga, što je djelo temeljio na Dampierovu »Voyage Round the World« ili možda na bilješkama i pričanjima mornara A. Selkirka, već zato, jer je i na najfantastičnijim stranicama tog djela svoja pričanja približio stvarnosti i vezao pažnju čitalaca na događaje, koje iznosi sa svim sitnicama iskorišćujući svoje veliko životno iskustvo i znanje. Iluzija traje do kraja, te je nemoguće razlikovati izmišljeno od istinitog. »Koncepcija civiliziranog čovjeka u odnosu prema prirodi čini njegovo djelo velikim i trajno vrijednim«. Sadržaj je bio predmetom različnih tumačenja: jedni drže, da je D. htio prikazati razvoj čovječanstva, drugi, da je opisao svoj život, neki misle, da je htio poučiti svijet, a drugi opet, da je samo zabavljao svoje čitaoce. Robinson je čovjek, koji je poslije katastrofe odvojen od svoje sredine lišen, svih privilegija i tekovina ljudskog društva, prepušten sam sebi, primoran svojim fizičkim i duševnim sposobnostima priskrbljivati sredstva za život u borbi s krutom i neumoljivom prirodom. U prikazivanju toga D. je nenadmašiv; ni on sam nije više dosegnuo taj vrhunac, a još manje mnogi njegovi oponašatelji.

S Robinsonom zapravo počinje D-ov književni period, koji traje gotovo do smrti. Sad je silno produktivan. Obrađuje građu, kojom će zadovoljiti radoznalost čitalaca za neobičnim dogođajima i doživljajima različnih tipova: lopova, hajduka, razbojnika, prostitutki i sl. Stil mu je bez uljepšavanja; D. želi biti točan i prirodan, a iznad svega uvjerljiv. G. 1720 izašlo je djelo Te Life and Adventures of Mr. Duncan Campbell, u kom je glavni junak uzet iz stvarnog života. The Memoirs of a Cavalier (1720) zanimljiva je priča o ratovima u Njemačkoj i Engleskoj, većim dijelom plod D-ove mašte. Poznavanje zemljopisa i pogledi u daleke strane zemlje u mašti vide se u The Life, Adventures and Piracies of the Famous Captain Singleton (1720). G. 1722 izdao je djela karakterizacije: Moll Flanders, život prostitutke; The History of Colonel Jack, život razbojnika; The Journal of the Plague Year, gdje s upravo nevjerojatnom stvaralačkom snagom mašte opisuje pojedinosti strahota kuge g. 1665, kao da je bio suvremenik; Religious Courtship je klasični prikaz pobožnosti srednjeg staleža, a The History of Peter the Great dobra je karakterizacija povijesne ličnosti. Slijedećih godina izdao je još nekoliko priča o kriminalnim tipovima Highland Rogue (1723), The Life of John Sheppard (1724), pa život velike kurtizane The Fortunate Mistress (Roxana) (1724) i dr. G. 1724 napisao je The Great Law of Subordination Considered, djelo, u kojem raspravlja problem služinčadi. U isto je vrijeme napisao dva putopisa: prvi je odličan vodič kroz Englesku, rezultat D-ova putovanja po otoku (1722—25), A Tour through the Whole Island of Great Britain (1724—26), a drugi je plod mašte i mnogog čitanja, A New Voyage Round the World (1725). U ovim se djelima već pomalo osjeća slabljenje D-ova duha, ali to ne znači prestanak njegove aktivnosti, ona prestaje tek njegovom smrću. Iz tog doba vrijedna su spomena djela: The Complete English Tradesman (1726) i A Plan of the English Commerce (1728).

Njegova smrt, jedva zabilježena, značila je zaborav za njegovo ime do konca st., kada su ga iznenada počeli cijeniti i uzdizati kao velikog pisca, dobrog rodoljuba i vjerskog heroja. Pretjerano hvaljen, kao što je prije bio premalo cijenjen (suvremeni ga književnici nisu smatrali književnikom) D. ostaje za nas majstor novinstva, vješt, okretan i utjecajan političar s mnogo državničkih crta, ali i slabosti, ekonomist sa zdravim i naprednim pogledima na društvo i trgovinu, nedostiživ pisac avanturističkih djela, a iznad svega genijalni tvorac Robinsona.

Odjek Robinsonov bio je velik. U Engleskoj je samo u godini prvog izdanja (1719) bilo šest izdanja, a do danas se taj broj popeo daleko preko 200. Već 1720 javljaju se prvi prijevodi: 2 njemačka i 2 francuska. Zatim slijede: holandski (1721), talijanski (1731), danski (1744), švedski (1745), a u toku 19. st. prevode ga slavenski narodi, Španjolci, Arapi, Grci, Turci, Finci, Novozelanđani, Bengalci, Mađari, Armenci, Židovi, Portugalci, Estonci, Perzijanci i drugi — svega preko 100 različnih prijevoda. Preradbe, tako zvane Robinzonade, naročito su mnogobrojne. Na kontinentu je najpoznatija Robinson der Jüngere od J. H. Campea, koji je od D-ova djela stvorio »uzorno djelo moralno-poučne struke«. Campe se poveo za savjetima J. J. Rousseaua, koji je za svog Emila kao prvu knjigu odredio Robinsona jer po njegovu mišljenju »podaje najljepšu raspravu o prirodnom odgoju«, te je od predmeta »koji mora zanimati svaku dob, a djeci se može učiniti ugodnim na tisuću načina«, stvorio djelo prvenstveno namijenjeno djeci. Zato je Campe »D-ov filozofski niveau snizio i zamijenio ga moralno poučnom svrhom«.

Hrvati su preko ove prerade prvi put upoznali Robinsona u kajkavskom prijevodu Antuna Vranića Mlaissi Robinzon (1796). G. 1864 tiskana je preradba O. L. Heubnera, a u prijevodu Ivana Čačića Robinson Crouse. Preradba je vrlo blizu originalu, premda je prilagođena za djecu i zato vrlo skraćena. Drugo izdanje izašlo je 1879. a treće 1884. Do konca 19. st. izašla su još tri izdanja te iste preradbe u prijevodu Mirka Tkalca. G. 1901 preveo je Franjo Bartuš moderniziranog Campeova Robinsona (bez dijaloga). U Karlovcu je Stjepan Širola priredio Novog Robinzona po njemačkom djelu Karla Cassaca, tako da je glavna ličnost Stanko Franković s Rijeke. Slična lokalizacija nalazi se u R. K. izdanom u Varaždinu (1903), gdje je otac Robinsonov trgovac Kružić. Hrvat iz Dubrovnika, a majka Engleskinja iz roda Robinsona. G. 1926 izašla je u Vukovaru preradba Menšova »po prvom i pravom Defojeovom Robinsonu«, a u Mostaru (1926) prijevod Campeova Robinsona. U novije vrijeme prevela je Branka Horvat Robinsona u preradbi A. Milesa (1930).

Predmet Robinzona mnogo je zanimao naše književnike, pa su mnogi u raznim zgodama pisali o tome. Gjuro Szabo napisao je u Preporodu (1898) crticu iz književne povijesti »Robinzon i njegovi predhodnici«, gdje se opširnije bavi Defoeom i njegovim djelom. Ljudevit Škrlec pisao je u Pobratimu o škotskom mornaru A. Selkirku kao prototipu Robinsona »O pravom Robinsonu«. Narodne Novine (1902, br. 279) donijele su vrlo informativan članak VI. Dukata R. C. U listku Prosvjete (1901) tiskan je sastavak Robinsonov otok, a u Hrvatskoj Prosvjeti (1914) u članku Pisac pripovjetke R. C. iznijet je život i rad D-ov. Naročitom originalnošću misli ističe se članak (prijevod iz Literarische Streifzüge), tiskan u Književniku (1931) povodom smrti D. D. Vladimir Vuković sjeća se D-ove osude i prevodi jednu strofu Himne stupu sramote u Savremeniku (1938) u članku D. na prangeru. Unatoč svim ovim nastojanjima popularizacije D-a i njegova djela ipak do danas nema u Hrvatskoj prijevoda Robinsonova originala.

BIBL.: Najbolje izdanje sabranih djela izdano je u Oxfordu u 14 svez., Novels and Selected Writings (1927—8).

LIT.: Lee, Life and Newly Discovered Writings of D., 1869; Minto, Defoe, 1879; W. P. Trent, D.-The Newspaper and the Novel, Cambridge History 1912; Isti, D. and How to Know Him. 1916: P. Dottin, D. D. et ses romans, 1924; A. W. Secord, Studies in the Narrative Method of Defoe, 1924; H. Ullrich, Defoes R. C., die Geschichte eines Weltbuches, Leipzig 1924; G. Roorda. Realism in D. D’s Narratives of Adventure, Amsterdam 1929; W. de la Mare, Desert Islands and R. C., 1930; E. G. Jacob. D. D.. Essay on Projects; eine wirtschafts- und sozialgeschichtliche Studie, Leipzig 1929; M. Praz, De Foe and Cellini, English Studies 1931; Th. Wright, Life of D. D., 1931.

Za preradbe i prijevode 19. st. vidi: H. Ullrich, Robinson und Robinsonaden, 1898; V. Dukat, R. C. u hrvatskijem prijevodima, Nast. Vjesnik 1902; W. E. Mann, R. C. en France, 1916.R. F.