DEFICIT (lat. »nedostaje«, »manjka«). U našem i u drugim jezicima upotrebljava se taj izraz u značenju: manjak, nedostatak, i to naročito manjak u novcu, a rjeđe u drugim potrošnim stvarima. Postoji i pridjev deficitaran, na pr. deficitaran kraj, selo, općina, pokrajina i t. d. Izraz d. se upotrebljava u gospodarstvu pojedinaca i poduzeća (blagajnički d., gubitak u bilanci), a najviše u javnom, osobito u državnom gospodarstvu, i to s obzirom na državne primitke i izdatke, dakle s obzirom na državni proračun. Kad se kaže, da je državna proračunska godina svršila s deficitom, misli se time reći, da su izdatci premašili primitke, i da je tako nastao manjak.

S obzirom na način i na vrijeme, kad se pojavljuje takav manjak, razlikujemo tako zvani blagajnički d. i proračunski d. Prvi nastaje u toku same proračunske godine, kad primitci, kako to često u pojedinim godišnjim dobama biva, ne pritječu u dovoljnoj količini, pa državni izdatci premašuju primitke. To je samo privremeni manjak, koji se u toku godine do konca proračunske godine može nadoknaditi povećanim primitcima, pa zato ne zadaje naročitih poteškoća. Naprotiv proračunski d. je pravi d., jer se on ustanovljuje na koncu proračunske godine, kad se zaključe knjige i utvrdi, koliko su izdatci kroz tu godinu bili veći od primitaka. Taj stvarni d. može biti akutan ili kroničan. Ako se on pojavi samo na koncu jedne godine zbog nekih izvanrednih prilika, koje su izazvale povećane izdatke, onda kažemo, da je d. akutan. Ako se naprotiv pojavljuje kroz više godine uzastopce, onda kažemo, da je postao kroničan. Takav kroničan d. vrlo je opasan za državne financije, pa je zato dužnost ministra financija, da mu na vrijeme predusretne, bilo smanjivanjem državnih izdataka u proračunu, bilo povećavanjem državnih prihoda, ili jednom i drugom mjerom.V. F.