DEFICIJENTSKI FONDOVI — mi bismo rekli: nemoćničke zaklade — služe uzdržavanju katoličkih svećenika, koji su zbog starosti ili bolesti postali nesposobni za vršenje svoga zvanja. Tako je za područje Ugarske pa Hrvatske i Slavonije još car Franjo II. g. 1802 odredio, da se u svakoj biskupiji ima osnovati takva zaklada. Po zakladnim propisima dužan je svaki svećenik, već prema svojima službenim prihodima, uplaćivati određeni godišnji doprinos u tu zakladu, a u oporuci ostaviti joj primjereni legat; inače mu se dio (obično 5%) čiste ostavine oduzimlje u njenu korist. Imade biskupija, u kojima postoje posebni zavodi za nemoćne svećenike, t. zv. »domus emeritorum seu bene meritorum« (kuće isluženih ili zaslužnih), za razliku od »domus demeritorum« (popravilišta), u kojima odsuđeni svećenici izdržavaju kaznu.M. L-ć.