DE FERRARI, genoveška obitelj baroka, koja se bavila slikarstvom. Od njenih se članova Giovanni Andrea d. F. (1598/99—1669), učenik Bern. Strozzija, okušao vandykovskom manirom na najrazličnijim slikarskim sižejima (najpoznatije su mu slike: Rođenje Kristovo u stolnoj crkvi u Genovi i Rođenje Marijino u Voltriju). Orazio d. F. (1605-57), iz Ansaldove škole, ističe se manjim slikama, koje koloritom podsjećaju na Mlečane. Najizvorniji je član te obitelji Gregorio d. F. (1644—1726), koji se obrazovao više na Correggiovim djelima u Parmi — kopirao je njegove freske na kupoli stolne crkve — nego na djelima svoga učitelja Fiasella. Slikao je zidove, stropove i kupole genoveških palača i crkava (u palačama Crociferi, Rosso, Brignole; Smrt sv. Skolastike u S. Stefanu i Uzašašće Marijino u SS. Giacomo e Filippo). Radio je smionim, ćutilno gracioznim kistom. Rastrojenim načinom svoga rada u neku je ruku preteča 18. st. Kudikamo jače akademski djeluje njegov sin Lorenzo d. F. (1680—1749), svećenik, prozvan Abbate d. F., koji je correggiovsku baštinu svog oca nastojao spojiti s baroknim klasicizmom Marattijeva kruga. Oslikao je knjižnicu palače Rosso, zrcalnu dvoranu pal. Cataldi slikom Enejina djela i stvorio mnogobrojne grisaille-slikarije. Njegova je manira našla mnogo učenika.

LIT.: A. Alizeri, Notizie de’professori di disegno in Liguria, 1864 i dalje; O. Grosso, Decoratori genovesi, Rim 1925.F. C.