DEFENZIVA (franc. défensive, »držanje onoga, koji je pripravan na obranu«) je sustav ratovanja obranom, za razliku od ofenzive, načina ratovanja navalom. Prema veličini operacija razlikujemo taktičku (koju provode čete na bojištu) i strategijsku (koju određuje zapovjednik u smislu svoje ratne osnove) defenzivu. No d. može biti spojena i s ofenzivom, osobito strategijska d., kad se cijela vojska ili veliki dijelovi razvijenih vojska drže uglavnom obrambeno na glavnim odsjecima, a na pojedinim odsjecima, da bi olakšali opću obranu, izvršuju taktičku ofenzivu. No strategijska d. može se spojiti s općom taktičkom ofenzivom; pri tom se nastoji navalama odnosno protunavalama odbiti neprijatelja, koji provodi ofenzivu. Iz d-e može se svakim časom prijeći u ofenzivu. Pri d. iskorišćuju se prilike tla. D. može biti trajnija ili samo časovita. U prvom svjetskom ratu razvio se pojam d-e golemih razmjera. Cijele fronte bile su uređene za d-u, izgrađeni su ne samo rovovi, u kojima su se oba protivnika držala mjesecima, često i godinama, već i posebne jače utvrde, koje su postajale stalne. Iz defenzive prešli bi i jedan i drugi protivnik prema osnovi svog vodstva u navalu.

Velike defenzivne fronte bile su u toku prvoga svjetskog rata kroz mjesece i godine na Sommi, kod Verduna, u Flandriji, u Galiciji, u Poljskoj i u Rusiji, pa i u Srbiji 1914, a osobito na talijanskom bojištu. U drugom svjetskom ratu bila je čisto defenzivna fronta na granici između Njemačke i Francuske, koja je bila izgrađena u obliku Maginotove utvrđene linije odnosno njemačkog Siegfriedova bedema.Sl. P-ć.