DECURTIUS, Kaspar, * Truns 23. XI. 1855, † Freiburg 30. V. 1916, švicarski učenjak i političar. G. 1877 postao doktor filozofije u Heidelbergu. Od 1881 do 1905 bio je zastupnik u švicarskom narodnom vijeću. Držeći se načela enciklike Leona XIII. »Rerum novarum« pobijao je modernizam i zauzimao se za organizaciju švicarskoga radničkoga i seljačkog saveza. G. 1897 održan je njegovim nastojanjem u Zürichu kongres za međunarodnu zaštitu radnika, čime je udaren temelj međunarodnom udruženju za zakonsku zaštitu radnika. Bio je suosnivač katoličkog sveučilišta u Freiburgu, na kojem je predavao povijest kulture. Napisao je mnoge sociološke, književne i filozofske rasprave i članke. Kao političar bio je dobar govornik, taktičar, polemičar i organizator. Radio je na procvatu retoromanskog narodnog preporoda pa je izdao 1896—1915 u 13 svezaka Rätoromanische Chrestomathie i Rätoroman. Literatur, 1901.