DEBYE, Petar, * Maastricht 24. III. 1884, holandski fizičar. Profesor teoretske fizike najprije na tehnici u Zürichu, pa na sveučilištima u Utrechtu i Göttingenu, profesor fizike na tehnici u Zürichu i eksperimentalne fizike na sveučilištima u Göttingenu i u Leipzigu, od g. 1935 ravnatelj zavoda cara Vilima za fiziku (Berlin—Dahlem), od g. 1936 profesor eksperimentalne fizike na sveučilištu u Berlinu. G. 1936. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju za svoja istraživanja o strukturi molekula, molekularnog di-

Sl. 2. HULLOVA SNIMKA ALUMINIJA

polnog momenta, röntgenskog i elektronskog ogiba u plinovima. G. 1930 odlikovan Rumfordovom medaljom od Royal Society u Londonu, g. 1935 Lorentzovom medaljom od akademije znanosti u Amsterdamu. Član pruske akademije znanosti u Berlinu, dr. h. c. mnogih sveučilišta, počasni član mnogih akademija i učenih društava. Glavna područja istraživanja: kinetička teorija materije, dipolni momenti molekula, difuzija röntgenskih zraka, ogib elektromagnetskih valova, röntgenskih zraka i elektrona, metoda prašine za istraživanje kristalne strukture (sa P. Scherrerom), teorija jakih elektrolita (sa E. Hückelom), postizavanje najnižih temperatura adiabatičkim demagnetiziranjem paramagnetičkih soli. Glavno djelo: Polare Molekeln, Leipzig 1929 i na engleskom New York 1929.M. K.