DEBRECIN (mađ. Debreczen), po veličini treći grad Madžarske, u županiji Hajdu, istočno od Tise. To je glavno gradsko središte prostranog stepskog kraja Alföld, u kome pada samo oko 660 mm oborina; zime su dosta hladne (siječanj —3°,2) a ljeta topla (srpanj 21°,5). Gradski teritorij zauzima velik prostor od 957 km2. Grad D. ima kružan oblik i samo u srednjem dijelu ima gradsko, a mjestimično i velegradsko lice, dok su rubni dijelovi nalik na velika mađarska sela. Stanovnici su najvećim brojem poljodjelci, koji ljeti žive na posjedu, gdje su gospodarske kuće »tanya«, a zimu provode u gradu. U okolici grada su prostrane i dobro čuvane šume bagrena, koji najbolje odgovara sušnoj klimi. Dalje od grada na prostranim pustama goje čikoši veliki broj konja i goveda pa se D. razvio u bogato tržište stoke (konji i goveda) i poljodjelskih proizvoda (žita, duhan i dr.). U vezi s ovim razvila se i daleko poznata industrija preradbe stočnih i poljodjelskih proizvoda (izradba salame i druge suhomesnate robe, preradba kože, mlinovi žita i paprike i t. d.). Izradba odličnih željezničkih veza, koje vode u raznim pravcima, pomogla je i ubrzala gospodarski razvoj D-a i omogućila osnivanje industrija, koje uvoze sirovine (metalna industrija, izradba namještaja i sl.). Važnost grada je umanjena i njegov razvoj usporen povlačenjem granice prema Rumunjskoj (1918), kad je grad izgubio jedan dio svoga gospodarskog područja. D. je i važno duhovno središte. Tu je 1561 osnovana prva mađarska tiskara. Od 1914 D. ima sveučilište, koje je nastavak protestantskog kolegija, osnovanog 1550. Sveučilište ima bogatu biblioteku (oko 250.000 sv.). D. je sjedište madžarske kalvinske crkve, koja tu ima nekoliko lijepih hramova, različitih ustanova i spomenika iz svoje prošlosti, tako da D-u daju nadimak »kalvinski Rim«. G. 1918 imao je D. 126.588 stan., od tega 65.7% kalvinista, 19.2% katolika i 9.8 Židova. Postotak kalvinista je prije bio mnogo veći (95.9% g. 1836), ali je novijom imigracijom katolika i Židova umanjen. Od građevinskih spomenika ističu se kalvinska katedrala (1805— 1927), katolička župna crkva (1721—48), zatim brojne novije zgrade sveučilišta i lijepa palača bogatog muzeja (dovršena 1930). Porušen od Tatara, D. je ubrzo obnovljen kao tržište. Protivno od ostalih mađarskih gradova, gotovo cijeli D. je primio reformaciju (1535—55), što je uz prirodu okolice pridonijelo posebnoj samosvijesti i težnji za samostalnošću. Najslavnije i najteže dane doživio je grad u ustanku 1848—9. Tu je 14. IV. 1849 L. Kossuth u privremenom saboru proglasio odcjepljenje od habsburške monarhije, ali je već početkom kolovoza iste godine ruski general Paskijevič porazio ustanike i zauzeo grad.M. Š.