DE BONO, Emilio, * Cassano d’Adda, 1866, talijanski vojskovođa i političar. Potporučnik bersaljera 1884, sudjeluje u ratu u istočnoj Africi 1887, prelazi nakon toga u glavni stožer i sudjeluje u tripolitanskoj vojni 1911/2. Na početku svjetskog rata je glavar stožera II. vojnog zbora, zatim biva postepeno promaknut za brigadnog i divizijskog generala, a pod konac rata je zapovjednik IX. zbora i sudjeluje u bitki na Piavi, na zapadnom sektoru (Monte Grappa). Nakon rata je zapovjednik zbora sve do 1920, kada na vlastitu molbu prelazi u »poseban pomoćni položaj«. Tada se posvećuje organiziranju fašističkih odreda (Fasci di combattimento). Prigodom »pohoda na Rim« (1922) član je fašističkog kvadrumvirata. Vraća se u djelatnu službu, najprije kao ravnatelj javne sigurnosti, zatim vrhovni zapovjednik fašističke milicije i dalje redom guverner Tripolitanije, državni podtajnik (1928) i ministar kolonija (1929). G. 1925 imenovan je senatorom, a 1928 državnim ministrom. Dne 16. I. 1935 postavljen je vrhovnim povjerenikom Talijanske istočne Afrike, gdje je i vrhovni vojni zapovjednik u ratu protiv Abesinije do 28. XI. 1935. Nekoliko dana prije toga (16. XI.) imenovan je maršalom. De B. poznat je također kao vojni pisac: Nell’esercito nostro prima della guerra, Milan 1931; La guerra come e dove l’ho vista e combattuta io, Milan 1935. O abesinskom ratu napisao je La preparazione e le prime operazioni, Rim 1937.